<br />
Od postanka čovjek nosi prevaru u svojoj glavi, s glavom vara i svoju kuću, svoj život polaguje, čovjek laže i laže, u laži živi, sa lažom saživi čitav vijek. Laže čovjek i nedjeljom i polaguje ponedjeljkom, utorkom obmanjuje, srijedom za četvrtak nosi veliku lažu, u petak za subote lažom se zaklinje u laž, i kad se kune laže. Zlomori se i umori. Krivotvori u laži i svoj dolazak i polazak. Laž laže imenom i prezimenom, laže se danas i sjutra. Jučerašnje laže ne izbrisa ni voda ni gora. Ne mogu ni mora ni gore uhvatiti laž. Zlomora kaže - od laže se nije niko udavio, niko se ne davi, niko se ne može udaviti, a udavi se i davi se svijet cijeli u laži i oko laži. Otkada je laže došla do čovjeka ne zna čovjek kada ga stiže i šta ga nađe. Ne zna čovjek zašto laže kada se laž nađe u laži. Laž nađe i vrijeme. Laž nema sat, laž i sat svrati u kuću i opet laže i često prevari i sat. Laži su i u knjigama. Laži svašta pričaju za laž. Laž putuje svakodnevno u svakodnevno i u svakodnevno čeka laž i čovjek čeka laž, ali ga ona sačeka i slaže ga. Čovjek i ne primijeti da ga je laž slagala. Laž zagrli laž i tako žive, ide laž u laž. Laž ne može bez čovjeka, a ni čovjek bez laži i ne zna se koliko će biti laži, ni danas i sjutra, a koliko je bilo laži juče nije se saznalo i neće se ni saznati. Laž se uhvati za kućna vrata i za ključaonicu i ne nađe čovjek ključ da zaključa laž, čovjek ne može da zaključa laž i laž ostane na rukama čovjeka i pođe sa čovjekom, u korak, u stopu, gdje da se smjesti tolika laž, u torbu ne može, u kuću ne može, jedino u jeziku može. E onda i čovjek laže. Čovjek kad laže i kuća laže. Znam da lažu ulice i gradovi, o trgovcima bi govorili do podne i u podne i popodne i sjutradan. Lažov je izgubljen u svevremenu, nema mu pomoći ni kad laže ni kad ne laže. Laž je i državna stvar, šta imamo o državniku zboriti i na zakon se pozivati, zakon je zapis u pečatu i potpisu. Nije čovjek zakon, ni zakon čovjek. To je velika laž, prevara i laž nad lažima. Ko koga vara, zakon čovjeka ili čovjek zakon? Zakon je vrijeme izgubljeno, zakon je iluzija, vrijeme prevareno, zakon laže, laže i prevaru. Nema pravde od čovjeka i za čovjeka, nije je nikada ni bilo, nema časnog zakona, nema poštenog zakona, nema zakona, nije ga nikada ni bilo, kao što ga neće ni biti. Šta zboriti o pilotu, kada je nebo daleko, šta kazati o mornaru, kada je more veliko. Lažu i ovi i oni redom, neko malo, neko više, neko mnogo i previše, mnogo se laže i lopov laže. Ko laže taj i krade, ko ukrade taj će i da laže. Kada bi istina mogla u jedan dan da se smjesti, a šta sa jednim danom da se uradi, jedan kao nijedan, nećemo ni taj jedan, pa se ne vidio i ne gledao se, kao što i neće. Neka nama laži, kad nema istine, istina nas neće, nije nas nikada ni htjela, a nije nas mogla ni pronaći, i što bi nas tražila kada nije naša. Naša je laž, naša je, od nas je počela, od nas polazi i naša laža nama dolazi. A kome će ako neće kod nas, i nema kuda poći, drugog joj puta nema do našega. Njen je put naš put. Laž je samo naša, nemojte reći da nije naša. Laža je samo naša, naša i samo naša! Neka je kod nas, i neka je za nas. Nikome ne treba naša laž i mi nikome ne trebamo i neka nas kod nas. Ne dirajte nas kod nas. Dalje ruke od naše laži, ona je samo naša pa bilo kako bilo i da lažemo našu laž.

Naša laž je najveća laž i najslađa laž i najljepša, i bilo kako da laž laže nas naša laž je za nas. Mi imam najljepšu laž, a da nije te naše laže, ni svijet nas ne bi poznavao. Po tome smo poznati i priznati, da ne lažemo za nas ni svijet ne bi znao. Što se svijet kači za nas kad smo odavno otkačeni i lažnom granom u glavu udareni. A svijet - kao svijet.

(Autor je pjesnik)

---

”Lažu i ovi i oni redom, neko malo, neko više, neko mnogo i previše, mnogo se laže i lopov laže. Ko laže taj i krade, ko ukrade taj će i da laže