-Piše: Dragan Mraović

U EU je velika stopa nezaposlenosti, ali se pod maskom ljudskih prava i dalje uskraćuju socijalna prava. Homo ili hetero, čovjek mora imati posao, besplatno obrazovanje i zdravstvo... U neoliberalizmu homoseksualci mogu da stupe u brak, ali nemaju materijalnu mogućnost za to, jer su ugrožena i njihova socijalna prava. Oni služe neoliberalnoj aristokratiji i za masovno odvlačenje pažnje od stvarnih problema, jer cilj neoliberala nisu socijalna prava homoseksualaca, koja su nesporna, već uništenje porodice, pa ne žele solidarne zajednice, već samo potrošačke atome. Cilj je uništiti ljudsku prirodu i zamijeniti je uniseks pojedincima bez identiteta – tvrdi mladi italijanski filozof Dijego Fuzaro u svojoj nedavnoj knjizi „Novi erotski poredak“.

Fuzaro tvrdi da je „ljubav uvijek pitanje smisla, a taj novi smisao za kojim tragamo otjelotvoren je u postojanju dualnosti ljubavi koja otkriva vrata novog iskustva svijeta počevši od dva bića, a ne više od jednog bića kakvo smo bili prije ljubavi. Ukratko, ljubav kao princip istine i dvostrukog značenja danas se sukobljava sa monadnim i apstraktnim pojedincem, izolovanim i bez društvenih veza. A kada se jednom izgradi ova aksiomatička osnova, lako se nameće svijet fleksibilnosti i radničke nesigurnosti. To je liberalizovani i konsumistički panseksualizam za atome koji vole džender zadovoljstvo, nedefinisanu rodnost i da budu bez dugoročnih veza... U tom smislu krijumčareći kao prava ona prava koji su u stvari privatne želje u skladu sa antropološkim stvaranjem homo potrošača, rodna ideologija povjerava pojedincu izbor seksualnog identiteta, ali stvara otuđenost, dezorijentaciju, gubitak identiteta i sve veću potčinjenost čovjeka ekonomskom nametu. A zanemaruje se da postojanje ljudske rase zavisi od postojanja heteroseksualnosti... Neoliberalni mit o transnacionalnom se ogleda i u sferi seksualnosti, u stalnom medijskom hvaljenju transrodne osobe, one koja je prešla svaku mjeru i svaku prirodnu granicu, svaki ostatak istorijske tradicije.

Pošto liberalni transnacionalizam cilja na deregulisano i od svega oslobođeno globalno tržište, naročito lišeno demokratske nacionalne suvjerenosti, onda se i transdženderizam, kao medijski model, zasniva na seksualnoj deregulaciji, uništavanju svake granice i svakog suvereniteta vezanog za prirodu i biologiju.

Mondijalistička džender ideologija želi da stvori i izveze novi antropološki model, potpuno funkcionalan u neoliberalnom kapitalizmu: pojedinac bez identiteta, izolovan, beskrajno lak za manipulaciju, bez kulturne podloge, čist proizvod strategije manipulacije. Ona veoma mnogo radi na „doradi svakodnevnog jezika”. Ne možete više reći određeni pol, već samo uopšteno rod, ni otac i majka, već roditelj 1 i 2. Taj novogovor je u funkciji pustošenja misli i sprečavanja mogućnosti za zamišljanje drugačije stvarnosti od one koju propagira, urbi et orbi, vladajući svjetski poredak“.

Porodici danas prijeti rasulo. Ako bude tako, ko će rađati djecu, pa i homoseksualce? Rađati djecu bez prava na oca i majku je zločin prema njima. Lišavanje djece prava na prirodni izbor je nasilje nad njima. Ko to smije da ih liši majke i oca? Dženderi nisu bogovi da im određuju sudbinu. Djeca moraju imati slobodni izbor unutar porodice. A neoliberalni ekonomski fanatizam teži da uništi porodicu, jer ona predstavlja osnovu zajednice, dok kapital želi samo atome potrošnje. Džender ideologija se promoviše u interesu svjetske finansijske aristokratije, a ne radi nekakvih virtuelnih ljudskih prava.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---