-Piše: Budimir Vuković

Masoni se biraju u najranijoj mladosti, a oni biraju nekoga od člana svoje porodice ili drugova. Tajnost masonerije je jedno od njenih svojstava koje obilježava kako javni tako i tajni život. Ta dvostrukost utiče na moral i različite kriterijume ili aršine za svoje i tuđe. Hrišćanska briga o porodici njih ne dotiče jer nova porodica zamjenjuje staru za koju obično ne haju.

U Srbiji se tu i tamo pominju sektaši kao remetioci zdravlja društva, ali kod nas to niko ne pominje.

Bahanalije koje su svojstvene masonima, u ime boga Dionisa ili Bahusa, u sebi sadrže seksualne orgije često homosekusalne i biseksualne. U stara vremena mason je morao biti izuzetno obrazovan, a prije svega moralan čovjek. Danas ja tu moralnost ni ne naslućujem kod onih za koje znam da su masoni.

Davanje zakletvi, a da ne znaju ni kome ni čemu znači lakovjernost i alavost pretendenata na članstvo. Zbog ove činjenice jedan srpski intelektualac reče za sektaše: „Od zla oca i od gore majke“. Oni danas kroje svjetske finansije i obrću pare u korist vlasnika krupnog kapitala. Privilegije koje to prate nasleđuju samo njihovi direktni potomci dok oni ne vode računa ni o svojoj braći i sestrama.

Viza za ulazak u visoko društvo privilegovanih i od naroda odrođenih sektaša omogućuje im lagodan život bez straha od posledica davanja zakletve ne znam kome i ne znam zašto. Lakomost koja karakteriše naše tvorce ekonomske politike, ministre finansija, izvršnu vlast i sve pore društva - bode oči. Vođenje dvostrukog života, javnog i tajnog, direktno utiče na njihov moral i stav koji je stav grupe, a ne lični. Labav stav i dvostruki moral svojstven je i onima koji propagiraju stroge zahtjeve hrišćanstva koji su i nemoguća misija za žive ljude. O tome je govorio i patrijarh Pavle, pa i Dobrica Ćosić. Samo je Hrist mogao da bude hrišćanin zbog strogih uzansa koje ljudi kao nesavršena bića ne mogu da ispoštuju.

Danas su masoni na lošem glasu (italijanska loža) a nekad su u istoriji bili pokretači društvenih promjena i vodili društvo ka budućnosti. Gdje nas danas vode tvorci ekonomske politike, pogotovo u Crnoj Gori, nije teško pretpostaviti. Liberalni kapitalizam je protivnik demokratije o čemu je pisao Naom Čomski.

Pokušaj dominacije nad prirodom doveo je već do ekoloških katastrofa i prijetnji po opstanak čovječanstva. To je rezultat bahatosti liberalnog kapitalizma i njegove nebrige za čovjeka. Kletva Njegoševa, upućena Epikuru i Pitagori, tvorcu masonerije, koji su pokušali i Boga da svedu na broj i zagospodare prirodnim zakonima danas je i te kako aktuelna.

Materijalno bogatstvo na račun humanosti, morala i empatije karikaturalno sprovode neke grupe predstavljajući sebe kao odgovorne i humane članove društva.

---