- Piše: prof. dr Dragan Koprivica

Veliki ruski pisac Leonid Leonov davno je rekao da se i po odsjaju zapaljene šibice može pretpostaviti obim velikog požara. Sigurno iz Moskve nije mislio baš na Budvu, ali kao da jeste. Jer je i u njoj po istom receptu zapaljena baklja slobode, koja će na jesen izazvati veliki požar slobodne volje i na parlamentarnim izborima, kad će narod olovkom zaokružiti slobodu za porobljenu Crnu Goru. I upravo tada svi pošteni i slobodoljubivi građani ove zemlje, koji cijene njenu istoriju i zavjete, lično i kolektivno dostojanstvo, biće u prilici da se više ne stide pred sobom i svijetom što žive u naličju pravne države, u prćiji grupice moćnika i umišljenih gospodara sudbina cijelog naroda. Svih samozvanih vlasnika vlasti, kojima su vazda pri ruci brojne šićardžije i muvatori po vertikali moći, koji se zdušno smiju na pitanje šta to bješe slavna istorija Crne Gore, koja se nikad ne šće u lance vezati.

Bizarno je koliko vlastodršci Montenegra žive u uvjerenju da će njihovo trajati dovijeka, ubijeđeni da će prljavim montažama držati građane i zemlju pod kontrolom odavde do vječnosti. Kličući „Da je vječna Crna Gora“, oni kliču jedino sami sebi, i svom uvjerenju da će vječna biti njihova vlast. A sva ljubav tih i takvih kvazipatriota prema ovoj zemlji svedena je na to da će je voljeti dok je budu mogli izrabljivati rugajući se njenim zakonima i ljudima slobodne volje.

Đukanović konačno ima veliki lični problem u tome što je očito izgubio simpatije većine građana Crne Gore. Što se od naroda odvojio. A to se vidi i po njegovim nastupima, u kojima više nema ni sigurnosti. Nekad je predstavljao viziju nekog novog čovjeka, koji donosi nešto Crnoj Gori, neki novi zamah. A tokom svih ovih godina taj zamah se pretvorio u klasični promašaj.

Budva je klasičan primjer preokreta i na tom planu pojavili su se zaista neki novi ljudi. Provjereni i dokazani, koji govore iz duše cijela naroda. A narod voli kad svoj glas čuje iza govornice. Pa i pored toga što robovlasnički sistem velikog Vođe još uvijek funkcioniše preko poluga javne i tajne policije, javne i tajne mafije, i svih servilnih robova po vertikali vlasti.

Budva je danas pravi pelcer Crne Gore, njen ogledni uzorak. Budva je Crna Gora, zemlja oštrih kontrasta, u malom, sa svim svojim plusevima i minusima. S jedne strane, kao i u Crnoj Gori, imamo čestite ljude, rukovođene zovom svojih predaka, koji su stali iza toga da otužni scenariji oko izbornih lista i preotimanja vlasti po opštinama, uz stare i nove preletače, ne mogu trajati baš dovijeka. Kako god se završio budvanski scenario oko preotimanja legalno izabrane vlasti, Marko Carević, Dragan Krapović, Krsto Radović i drugi slobodoljubivi Budvani već su zavrijedili visoko poštovanje svih građana Crne Gore koji se ne šćahu u lance vezati. Njihov građanski opravdani bunt je postao zrak svjetla u carstvu tame Montenegra.

A s druge strane imamo otužnu sliku „boraca“ za pravdu, grupicu koja providno glumi uvrijeđene DPS-borce za istinu, a koja se, u stvari, bori za mrvice sa stola moćnih oligarha, koji bi da od Budve još jednom naprave ličnu prćiju i zavrte milione na budvanskom ruletu.

Koliko god djelovalo tužno i otužno, u čitavoj budvanskoj groteski posebno je interesantan damski udio i gluma u režimskoj farsi. Pojavljuju se i neke dame, dovoljno umne da i same vide da, finim rječnikom rečeno, „fino zaobilaze istinu“. A rade po zadatku, po cijenu stvaranja ličnog negativnog imidža pred Budvanima, svojim sugrađanima, komšijama, prijateljima. Tako su se i one aktivno uključile u izrugivanje sa zakonima ove zemlje, i slobodnom voljom Budvana glumeći ugrožene osobe, spasiteljice istine, „borkinje” za pravdu, a sve protiv krivde. U Crnoj Gori vazda je bilo lijepo kad na podijumu dame biraju. Ali nije lijepo kad u politici na otvorenoj sceni dame blefiraju. Jer su politički blefovi, po prirodi stvari, priličniji muškom rodu. Ali neke Budvanke pokazaše da umiju bolje blefirati i od muškaraca, sve u maniru pravednički uvrijeđenog DPS-a.

Iza čitavog juriša režima na Budvu krije se osnovni plan da se do izbora dokopa vlasti ne bi li poharao birački spisak, i oprobanom kombinatorikom, uz enormna zapošljavanja, obezbijedio pobjedu nad Budvanima, „čistu, u znak slobodne volje svih Budvana“. Naravno, u sve to se fino uklapa i šansa da se završi i otimačina vlasništva Mitropolije u Buljarici, koja je, gle čuda, upravo u okviru budvanske opštine. Pa se kockice i dodatno poklapaju, i razotkriva mračni scenario. Ali su građani očigledno odlučni u namjeri da režimu kažu da je mućki preko grbače Budvana dosta. Jer se Budva vratila sebi, onako kako i građani cijele naše zemlje treba da se od Montenegra vrate Crnoj Gori. I, na kraju, predlog aktuelnoj vlasti u Budvi, sa Carevićem na čelu, za slogan predstojećih lokalnih izbora: „Zaokruži slobodu!”

---