-Piše: Vukić Garo Brajković
Ha zemlji ne može biti života bez neba, a ni čovjeka bez čovjeka. Od neba je zemaljski život, od neba živi, od neba je sve što je od zemaljske natre satkano i što je od zemaljske ponjave sve je nebesko. Nebo je satkalo ponjavu i zemaljsko lice i umiva ih svakodnevno, daje im ljepotu za sve ljepote, u ljepotu svevijeka, u vezove svevjekovne. Sve su i zemlja i čovjek dobili sa neba; sve, sve što je kod zemlje i na zemlji je nebesko davanje. Milost Božija je ponjavu zagrlila i puteve čovjeka koji su od neba došli i dolaziće a čovjeka pronalaze i nađu. Ne može i ne biva dana da nebeski darovi zemlju i čovjeka ne nađu. Čovjek ne zna šta dobija i šta je dobio od neba, a dobio je mnogo čega znanog, neznanog, vidljivog i nevidljivog, dobio je život i sve za život, dobio je i knjigu života a čovjek davanje nije dovoljno prepoznao, niti upoznao, kao ni satkanu zemaljsku ponjavu, koja pokrije i zagrli vidljivo, čujno, nevidljivo i nečujno, znano i neznano i ono za koje ne znamo i ono za koje nećemo nikada znati i ono koje na zemlji nećemo nikada vidjeti. Nebo što učini i napravi, čovjek i svijet ne može i neće nikada moći napraviti i uraditi, nemoćni i bespomoćni su i mali. Čovjek ne vidi nebesku zavjesu i ne prepoznaje je, zavjesu ljepote i svjetlosti, već od zemaljske ponjave sam donosi više zla nego dobra, donosi stradanje i stradanja u samonesvijesti i sljepilu i nepoznanju ljepote dolazi u samopatnost, lomeći dušu i put tijela i zemaljsko lice još i povređuje. Nebeska zavjesa nosi dane i noći i vremena nađe zemaljsku ponjavu, nađe čovjeka i puteve, nađe i prolaznost Svevremenu, nađe i prolaznost čovjeka i sve što je čovjek ugradio na zemlji, kod zemaljske ponjave je prolazno (hram ne gradi čovjek, hram je nebeska zavjesa), a zemaljska ponjava sve do hrama pokrije i sakrije i uputi u svevremenu nit, u nebeske natre, odakle je nit i krenula. U niti slike se pokazuju i boje se prepliću, gdje se nalazi i san čovjeka. Iz glave i oka i zavjesa se širi u dubini duše i srca nađe i otvara sveviđenje, da čovjeku za ljepotu duše, za odlazak nebeskoj svjetlosti koju niko ne može vidjeti ni sa njom zboriti. Zavjese svijeta se otvaraju i sa njima čovjek ostaje do kraja života.
(Autor je pjesnik)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
