-Piše: Bojan Vukčević

Prosječan građanin svijeta ovih dana u prilici je da vidi i čuje ono što do skoro nije mogao ni zamisliti. Veliki svjetski haosi, stvarne i manje stvarne epidemije, ekonomske krize, vojna pregrupisavanja i tiho posmatranje i ćutanje Rusije, Kine i Indije događaju se preko noći i neočekivano.

Amerika gori. Nekome na sreću, a njima na žalost. Povod je jedno ubistvo, a razlog je izgleda mnogo dublji. Nataložena zaduženost, neracionalno štampanje dolara, rasna segregacija, ekonomske posledice epidemije ili jednostavno zamor sistema koji je imao lažnu fasadu?! O svim navedenim razlozima bi se dalo napraviti veoma dobro razmatranje i razviti široka diskusija, a ono što mene iznenađuje i čime sam razočaran je sistem sa lažnom fasadom moralnih i etičkih vrijednosti koje su nama putem medija plasirane o toj velikoj demokratskoj zemlji za kojom su mnogi od nas žudjeli. I ne samo što smo slušali snove o Americi nego su današnji vlastodršci uspješno opijali široke narodne mase pričom o evroatlantskim integracijama koje postadoše i realnost makar u dijelu atlantskih integracija. E sad koliko se mala Crna Gora može integrisati ravnopravno sa Amerikom ili Njemačkom to je već diskutabilno ako to nije mogla sa Srbijom sa kojom dijeli zajednički jezički prostor, vjeru i istoriju.

Odmalena sam mislio da je Amerika zemlja iz snova u kojoj bijeli i crni ljudi srećno žive pošto su u rezervate smjestili domaćine crvene boje kože. Uvijek sam na televiziji gledao kako se ispred kuća vijore američke zastave, kako crni i bijeli idu redovno na mise, kako je poštenje jedino prisutno, a da su nepoštenje i krađa, ubijanje davljenjem i pucanje od strane uniformisanih lica u leđa građanina koji bježi rezervisani isključivo za Srbe i nikog više. I bio je to moj američki san koji sam živio zajedno sa televizijskim i bioskopskim filmskim projekcijama. Čak sam zamalo i zavolio „Milosrdnog anđela” koji je došao u Jugoslaviju i pobio djecu u Murinu i pogodio vozove u Grdelici i koji nas je riješio mnogih fabrika koje su zagađivale okolinu i nisu bile rentabilne jer sam shvatio, uz pomoć televizije, da je taj „Anđeo” toliko milosrdan da bi grijeh bilo da ga i pustimo da ode.

A onda shvatih da se „Anđeo” izgleda vratio kući. Nije bio milosrdan prema crncu koji je prestao da diše pod koljenom bijelog policajca. Nije bio milosrdan ni prema vlasnicima lokala koji su opljačkani. Nije milosrđe pokazao ni prema zastavama Sjedinjenih Američkih Država koje gore širom zemlje. Pa šta se ovo u stvari dešava? Otkud scene beskompromisnih pljački prodavnica i to od strane onih koje decenijama gledam na redovnoj nedjeljnoj misi? Da li su televizijske slike bile u stvari lažne i da li se pomoću njih pokušavalo manipulisati nama ili njima? Lažni moral američkih građana i poštenje koje se pokušalo servirati ostatku svijeta ogoljeni su ovih dana scenama iz opljačkanih prodavnica. Otkud tolike zapaljene zastave kad se u svakom američkom filmu toliko potencira ljubav prema zastavi? Otkud scene policijske brutalnosti u zemlji koja se kune u pravo? I na kraju otkud priča o krađi izbora u zemlji koja je etalon demokratije?

Podsjetiću na izjavu gospodina Bajdena od prije nekoliko dana u kojoj kaže da ukoliko predsjednik Tramp pokrade izbore, da će ga vojska ispratiti iz Bijele kuće. Šokantna izjava za mene. Nisam se nadao da u Americi može neko pomenuti riječ o varanju na izborima.

Još jedan neočekivani obrt u izjavama i delanjima i to direktno od predsjednika. Amerika ne može voditi beskonačne ratove i biti svjetski policajac. I nakon toga najava povlačenja ogromnog dijela trupa iz Evrope. Šta se dešava u stvari i kakve posledice na globalnom nivou nastupaju?

Izgleda da se pred našim očima odvija porađanje novog svjetskog poretka i to bez anestezije. Drugorangirane svjetske sile za sada ćute i posmatraju. Kina, Indija i Rusija biće babice i kume i to neočekivano. Mislim da nisu ni znali da je Amerika trudna i da jeca od bolova, a da je ubistvo Afroamerikanca bilo okidač za porođaj.

A mi? Kod nas će tek da se dese promjene i krupni potresi uzrokovani nataloženim političkim i ekonomskim nezadovoljstvima, a za koje je okidač zakon o vjerskim slobodama koji zadire i u vjerske slobode i u imovinska prava i umjesto da se ovo brzo riješi povlačenjem spornog zakona i oduzme svaki alibi za masovna nezadovoljstva i okupljanja mi dolazimo u situaciju da zbog inata jednog čovjeka ugrozimo mir, bezbjednost, ekonomiju pa na kraju i suverenitet.

A Ustavni sud ćuti i gleda. Nezamisliva je činjenica da nije našao za shodno da sam pokrene inicijativu za ocjenu ustavnosti pomenutog zakona. I onda će neko reći da je kriva Srbija ili Rusija ili neko treći, a u stvari mi na sceni imamo sunovrat prava koji se ogleda i u najnovijem skandalu vezanom za prepisivanje na ispitima od strane kandidata za sudijske funkcije.

Situacija u Crnoj Gori se može smiriti povlačenjem zakona i to u roku od odmah ako se ima volje za to a da li će region biti miran ukoliko se američke trupe povuku iz Bondstila ili Tuzle, a povući će se kad-tad, ostaje nam da vidimo.

---