-Piše: Čedomir Antić

Uvijek isto. Građani su meta napada privatnih batinaških bandi u službi crnogorskog kleptokratskog režima. Ljude tuku po ulicama, bacaju suzavac na njih. Hapse sestre opozicionih političara. Protivzakonito preuzimaju vlast nad opštinama u državi. Onda se čak javi i ambasadorka nuklearne sile pa osudi to. Prije šest mjeseci je podržavala kriminalni zakon o gušenju vjerskih prava većine građana Crne Gore, ali, što bi rekla njena koleginica iz Beograda, sve je to bila jedna „nesrećna greška”. Kao i obično. Greškom su nas sankcionisali, greškom su nas bombardovali – dobro, hrvatsko etničko čišćenje u Krajini je naša greška – i poslije svake njihove greške mi platimo a žalimo zajedno. Onda diplomatkinja spomene Sergeja Skripalja i kako su ruski agenti mogli da otrovom podave pola engleskog gradića u kome se ruski prebjeglica skrivao, a ja se sjetim ubistva srpskog premijera i njenog kolege koji je prije toga živom čovjeku govorio u prošlom vremenu. Ma da... Skripalj je bio „Bambijeva mama”, koja se u Engleskoj skrivala od „zlih lovaca”. I ta je „Bambijeva mama” primala novac od lovaca – decenijama. I sada zbog „malignog uticaja” raznih špijuna i njihovih poslodavaca na svim stranama mi smo svjedoci nepoštene politike koja u 21. vijeku podržava progonitelje vjerskih sloboda. A ko je prije sedamnaest godina ubio premijera Srbije? Nije Bambi – Srbi su i Rusi, naravno.

Vratimo se, ipak, na Crnu Goru koju je posjetio „predsjednik sviju `Rvata” Zoran Milanović. Kako je lijepo govorio... Kaže: „nije došao burgijati protivu Srbije”. Ali je došao da izjavi kako snažna opozicija u Crnoj Gori ne želi samostalnost ove države. Gdje je to čuo? Da li postoji i jedna partija koja se zalaže za povratak Crne Gore u sastav matice domovine Srbije? Ne postoji. Ali postoji predsjednik susjedne države, članice NATO-a, koji govori kako oni ne čiste topove na topovnjačama. A zašto uopšte o tome govori? Zar nije demantovanje prijetnje sa tako visokog mejsta, u ovim uslovima, u stvari prikrivena prijetnja. I dok se diplomate EU čude kako to da jedan režim bez sudske odluke i poslije debakla pokušaja da sa skupštinskom većinom preuzme vlast u opštini (jer samovlasni DPS-ovski bojovnici ne mare za procedure i propise); dok se bivši političari frapiraju tonama zaplijenjenih narkotika u brodovima pod Đukanovićevom državnom zastavom, dotle u Briselu otvaraju poslednje poglavlje u pregovorima sa Crnom Gorom. I onda dođe ambasador Hrvatske i kaže kako je poslije tog značajnog čina vrijeme za ubrzane reforme. Koje reforme? Kada je to tumor mogao da operiše sâm sebe?

Đukanovićev režim zaista misli da će ga spasiti SAD i Evropska unija? Da li je svjestan da u istoriji postoji vrijeme kada se laže, kada se tuče i kada se ubija? Postoji i vrijeme kada sve to postane nemoguće. Misli, ako je prešao na korijenski pravopis, ako mu je otadžbina postala domov`na, gledaoci – gledatelji, Drljević – Džordž Vašington, a Nikolaidis lijepa francuska Marijana koja predvodi narod na barikadama... da će produžiti svoju vlast za daljih trideset-četrdeset godina. Moguće, ako narod prihvati nasilje i laži, ako dopusti da mu ista grupa ljudi otima budućnost i prodaje šovinizam umjesto napretka. Samo tada.

Čini mi se, ipak, da ovog puta neće biti tako. Narod je svjestan da su okvir svih promjena državna nezavisnost Crne Gore i ravnopravnost njenih naroda. Neko ko je falsifikovao izbore i popise, ubijao novinare, lomio kosti vladikama i progonio političke protivnike, neće organizovati poštene izbore ukoliko ga narod na to ne natjera. Bilo bi dobro da EU i SAD razmisle i o međunarodnom naporu radi hapšenja prvih ljudi Đukanovićevog režima. Ne mogu da prihvatim da međunarodna pravda postoji samo onda kada Briselu ili Vašingtonu treba opravdanje za prekid nekih pregovora. Sa braćom u međunarodnom zatvoru ne vjerujem da bi se iko odvažio da falsifikuje izbore. Ovako, narod će za slobodni izbor prvo morati da se izbori.

Koliko samo ima pretencioznosti u stavu hrvatskog veleposlanika. On misli to je lako: na izborima pobijediš – nakon što glasa 50.000 mrtvih a glasove sabiraju isti oni koji danima pendreče civile širom Crne Gore – onda sa tim novim legitimitetom kreneš u reforme koje to nisu. No, lako je Hrvatima. Oni treba samo da zaobilaze istinu oko toga ko su. To, istina, jeste problem, čak i kod Milanovića koji mora da izmisli samo djeda ustašu (ako nemaš dokaz da si u vezi sa nekim ko je bio dio vojske krive za smrt 70.000 srpske djece mlađe od 15 godina, uzalud se i kandiduješ). Kod Đukanovića treba izmisliti sve.

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---