-Piše: Dejan Kandić

Kao mali dječak, dok sam ljetnji raspust provodio na selu, od svoje bake sam prvi put čuo za izraz „kusi i repati”...

Dječačka zainteresovanost mi nije dala mira dok mi baka, onako kako je to ona doživljavala, nije objasnila taj famozni izraz. Tada, prije 30 godina, objasnila mi je da je mislila na ljudski talog koji se dokopao vlasti. Mislila je na neljude, jajare, poltrone, moralne beskičmenjake i sve ono što opisuje one koji su sjeli na grbaču naroda... Kako tada, tako i danas.

Nakon nekog vremena, saznao sam pravo značenje izraza „kusi i repati”.

Odnosi se na pse, na one pse kojima su gazde skraćivale repove kako bi bili što ratoborniji i suroviji i na one kojima su ostavljali repove. U suštini, jedna raznolikost koja opisuje da tu družinu sačinjavaju raznoliki, pristigli sa svih strana, različiti karakteri... Na koncu, bezlični karakteri.

Basne su nam uvijek kroz opis životinja predstavljale ljudske karaktere. U ovom slučaju riječ je o psima, tačnije o džukelama.

Onomad se u Tivtu pojavila korona. Nezakonito su svi zaposleni iz vrtića poslati u obaveznu samoizolaciju, kako oni, tako i njihove porodice. To što će rezultati testiranja da daju sud o tome ko je zaražen mnogo ne važi, jer su upravo „kusi i repati” odredili kako treba postupiti u ovoj situaciji ne vodeći računa o Ustavu i zakonima naše države. Kusi i repati su preuzeli ulogu glavnog epidemiologa, policajca, tužioca, sudije i ko zna čega sve. Naravno, u zemlji gdje su do izražaja došli „Kusi i repati” sve to ne važi za njih koji su bili u dodiru sa zaraženom osobom (koja se uzgred osjeća veoma dobro) ali, gle čuda,tamo je neki partijski doktor odlučio da je komunikacija šefa opštine i zaražene bila na bezbjednom nivou. Da li to znači da u ovoj čaršijskoj burleski nemamo svi ista prava?! Da zakoni ne važe za sve? Da zaposleni u vrtiću moraju da ispaštaju, ali ne i „kusi i repati”?

Da li su ovo pravo, pravda i ravnopravnost?

Poslije pritiska javnosti i procjene „kusih i repatih” da je poslednjih pola godine previše nepravde i da im se može obiti o glavu, odlučili su da kao žrtvuju šefa opštine. On je sada u istom sosu kao i zaposleni u vrtiću, tobože naravno. Možda je razlog protest zaposlenih vaspitača o kojem bruji ulica. Procjena je da „kusim i repatim” sada ne odgovara pobuna tog tipa. Gori na sve strane, treba smanjiti broj požara, plamen uz malo vjetra može sve da odnese, i bogate i siromašne, i kuse i repate, časne i nečasne. Procjena je bila dobra, ne treba im par stotina ispred Opštine, jer na tih par stotina dođe i par hiljada obespravljenih i pokradenih. Za čas posla eto belaja u njihovom najtvrđem bastionu.

Svakako, događanje naroda ništa ne može spriječiti, sad ili malo kasnije „kusi i repati” će da završe tamo gdje treba. Tamo, odakle neće izaći, barem dobar dio života.

Ipak je neškolovana, ali bistra baka spoznala stvarno značenje izraza „kusi i repati”. Za to joj nisu bile potrebne velike škole, već samo životno iskustvo i život među životinjama i među ljudima.

---