Piše: Goran Šćekić
Mnogo godina je prošlo od kad krenusmo ka Evropskoj uniji, toliko da smo i zaboravili gdje smo krenuli. Ne znamo ni odakle smo krenuli, ni kad smo krenuli.
Ubacili su nas u autobus na klocnama, i nigdje ne mrdamo evo 30 godina.
Kada je vozač autobusa, predsjednik Crne Gore
Milo Đukanović, na jednoj promociji izjavio: „Sjedi đe si, ni za đe si nijesi”, mislio je na Crnu Goru i njen narod. Mislio je i na sve svoje vjerne glasače. I zato svi sjedimo đe smo, a predsjednik putuje, luta po svijetu i gomila svoje porodično bogatstvo.
A kada god Crna Gora otvori novo poglavlje na putu ka Evropi, putnici viknu: „ljuljaj, majstore”.
I tako se naš autobus povremeno zaljulja iako se ne kreće.
Pamćenje nam je toliko postalo kratko da smo zaboravili i ko je vladao prije Mila Đukanovića i šta je bilo prije DPS-a. Neki kažu da prije DPS-a nije bilo struje ni automobila, a nije bilo ni ozonskih rupa. Pamćenje nam je, u najmanju ruku, postalo maglovito i bojim se da će se teško povratiti.
Da smo kratke pameti u dugim godinama, potvrđuju i rezultati svih dosadašnjih „demokratskih” izbora.
Četvorogodišnje kafanske priče, kritike vlasti o korupciji i kriminalu, teško sastavljanje kraja s krajem i siromaštvo padaju u vodu pred svake izbore.
Na kraju zapamtimo samo zadnju promociju DPS-a i njihova lažna obećanja.
Zaboravimo neustavne mandate, ničije kuće, prostačke svadbe u Splendidu.
Da smo kratke pameti, potvrđuju i moderni istoričari, koji nam ukazuju da
Crna Gora postoji od referendumske, 2006. godine. Prije toga je nema, nit je ikad bilo, sve je izbrisano. Zaboravismo ko smo, zaboravismo gdje smo, i čiji smo.
Zaboravismo na solidarnost, humanost i jedinstvo. Kod nas više ne postoji „pamti pa vrati”, kad smo sve zaboravili. Zaboravismo na Njegoša, zaboravismo da smo Srbi i da pišemo ćirilicom. Predsjednik Crne Gore zakazao je parlamentarne izbore 30. avgusta.
A onda ćemo svi morati nakratko izaći iz autobusa na klocnama, otići na glasanje i tako obaviti svoju građansku dužnost.
Poslije obavljenog glasanja ponovo u autobus i pravac na put ka Evropskoj uniji.
I zato, u vrelom avgustovskom danu, kada ne znamo da li se znojimo od vrućine, korone, ili od straha koga zaokružiti na izborima, dobro razmislite o svojoj budućnosti, i „U pamet se, braćo Crnogorci”.
”
)){kind=small}
