-Autor: Milan Ružić

U vrijeme ove epidemije, iliti pandemije, kada svi strahuju za svoj život, ne odlaze na mjesta koja vole, ne viđaju ljude do kojih im je stalo, svi smo prinuđeni da viđamo one koji su naš život obesmilili i kulturu potpuno zamijenili nekulturom, a to su učesnici rijaliti programa.

Iako ima mnogo ljudi, među kojima i sam ponosno stojim, koji ne prate te bljuvotine i posrnuća ljudskosti na račun primalnih potreba, mislim da ne postoji niko ko ne zna barem imena tih spodoba spremnih na sve, osim na to da budu normalni. U tome leži tragedija ove države.

Kada bi mediji sa takvom strašću i zanosom svakoga dana pisali o nekim ljudima koji vrijede, ili o onima koji su u ovom narodu ostavili neizbrisiv trag ugrađujući svoje djelo u naš identitet, mi bismo bili potpuno drugačiji ljudi lišeni izliva bijesa, međusobnih tužbi, voajerisanja, orijentacije prema materijalnom i mnogim drugim stvarima koje dubinski preoravaju ovu državu čineći je plodnim tlom za neplodne ideje.

I zašto ne nazvati stvari pravim imenom? Rijaliti programi su pošast koja guta naše školstvo, našu djecu, naš novac koji se besomučno troši na SMS poruke i glasanja za to koji kreten će duže biti u rijalitiju i dodatno naplatiti svoj prostakluk. Rijalitiji su otvorena vrata kroz koja duva promaja pornografije, divljaštva, kriminala, devijacija svake vrste. U pitanju je deponija koja smrdi cijelom zemljom, a čiji smrad nazivaju mirisom demokratije i prava na drugačije mišljenje.

Sve što djeca u školi nauče, rijalitiji ih natjeraju da to zaborave. Često se oni koji od njih profitiraju pravdaju i izvlače rečenicom: „Imate daljinski, pa prebacite ako vam se ne sviđa“. A kako prebaciti sve medije koji se bave rijalitijima i pomažu zamahu prostakluka? Kako prebaciti posledice koje ovaj izgovor za slobodu vuče sa sobom pravo u ropstvo? Koji to daljinski može da prebaci ili utiša vijesti o kriminalcima i prostitutkama koje cijela država uzdiže na pijedestale?

Nemojmo dozvoliti da nam se rijaliti programi predstavljaju demokratijom i svjetskim trendom. Nismo mi narod trendova. Da jesmo, ne bismo opstali, kao što i nećemo ako se nastavi ovo kako je sad.

Potrebno je nazvati stvari pravim imenom i ponavljati. Rijaliti programi su guba ljudskog morala i teg privezan za noge poštenih ljudi bačenih u duboku rijeku globalizacije.

U vrijeme epidemije, svi su uplašeni i sve je neizvjesno, samo je moralni mulj siguran u rijalitiju, jer oni će, valjda, oporaviti ovu zemlju poslije pošasti. Ne može se pošast pobijediti pošašću!

I vrijeme je da se problem rijalitija riješi. Dosta smo mi živjeli po principu „Ko tebe kamenom, ti njega hljebom.“

Sve što smo time postigli jeste da mi budemo kamenovani, a naši dželati siti.

iskra.co

---