Piše: Goran Šćekić
U ispolitizovanoj Crnoj Gori niko si i ništa ako se ne baviš politikom.
Niko te ne pita za radne uspjehe, titule, doktorske disertacije, naučna istraživanja.
Ne pitaju ko si, ni čiji si, jesi li krao ili nisi. Pitaju te samo koja si opcija i koja si partija. Zbog pandemije virusa korona formiran je ljekarski tim.
A kad si u tom timu moraš biti član partija vladajućeg režima.
U Crnoj Gori ne postoje ljekari, specijalisti, hirurzi ako nisu u nacionalnom koordinacionom timu. Da (NKT). Oni su izabrani ljekari svih građana Crne Gore, jer drugih ljekara nema. Oni sve znaju i o svemu odlučuju. Znaju jesmo li bolesni ili zdravi, jesmo li zaraženi ili nismo. Možemo li ići na izbore ili ne možemo. Na kraju će nam predložiti i koga da glasamo na predstojećim parlamentarnim izborima.
U crnogorskim bajkama rode ne donose djecu. One donose glasače vladajućih partija iz daleke dijaspore. Na njihovu žalost, Crna Gora nije više bajka. Rode više ne lete, zabranjeno im je zbog pandemije virusa korona, a izbori dolaze. Zato je režim u velikoj panici. Izborna komisija donijela je odluku da oni koji su u izolaciji zbog Kovida 19 mogu ovlastiti drugo lice da glasa umjesto njih. Tako će poštari, a u nekim krajevima i lisice nositi koverte i glasove vladajućim partijama. Proslavljajući Dan državnosti Crne Gore, 13. jula, lokalne patriote zapališe kotorske bedeme. Do toga dana znao sam da postoji više vrsta požara. Dosad su se se požari tretirali kao slučajni ili namjerni požari.
Ali smo tog dana od predsjednika Opštine Kotor
Aprcovića prvi put saznali da postoje i patriotski požari.
Aprcovićevi požari će ući u enciklopedije kao nova vrsta požara u modernom vremenu.
Svaki njihov patriotski požar Aprcović vidi kao napredak Crne Gore ka Evropskoj uniji.
Njihov zaštitni znak od sada će biti vatra i požari, a pjesma
Zdravka Čolića „Gori vatra" biće hit na svim njihovim proslavama. Poslije ovakvih Aprcovićevih patriotskih požara, počinjemo da shvatamo način duge vladavine crnogorskog režima. Sada, kada se osvrnemo unazad 30 godina, shvatamo da je Crnom Gorom haralo zaista mnogo patriotskih požara.
Diktatorski režim u Crnoj Gori izgorio je sve što se moglo izgoreti.
Izgoreli su državnu zajednicu, izgoreli su fabrike, izgoreli su sva radna mjesta, izgoreli su istoriju Crne Gore.
Na kraju su im ostali samo kotorski bedemi. Tridesetog avgusta, kada budu završeni parlamentarni izbori u Crnoj Gori, nadamo se jednom velikom istorijskom požaru koji se neće nazvati ni patriotskim, ni slučajnim, već narodnim.
U tom požaru izgoreće tridesetogodišnji kriminal, korupcija i naravno „nakaradni“ Zakon o vjeri koji je donio diktatorski režim u Crnoj Gori.
”
)){kind=small}
