Piše: Birgit Mas
Razvod. Vjeridba. Rođenje sina. Za dlaku izbjegnuta smrt. U međuvremenu je još izveo Veliku Britaniju iz Evropske unije i morao da se bori protiv pandemije. I sve se to desilo za godinu dana.
Ne može se reći da je
Borisu Džonsonu bilo lako. No, posao koji obavlja je oduvijek sanjao. Kao dječak je htio da bude „kralj svijeta“, kako piše njegova sestra u porodičnoj biografiji. Uzor mu je
Vinston Čerčil o kojem je Džonson napisao knjigu.
Ali sve je jasnije da premijer nije dorastao izazovima. On je populista, čovjek krupnih gestova, a ne obazrivi kormilar koji sigurnom rukom vodi zemlju kroz krize. Praznim obećanjima, maglom koju pušta, Džonson korumpira zemlju. Na to se sada žale i neki rođeni konzervativci.
Poražavajuć je bilans nakon godinu dana na funkciji. Osim izborne pobjede, Džonsonu praktično ništa nije pošlo za rukom. Doduše, slavio je istupanje iz EU kao pobjedu, ali više nije izvjesno da će do kraja godine biti dogovoren obuhvatni trgovinski ugovor sa EU – Britanija bi mogla da bez padobrana ispadne iz trgovačkih veza sa kontinentom.
To bi uništilo desetine hiljada radnih mjesta samo u automobilskoj industriji. Redovi kamiona na granicama, možda i nestašica svježih životnih namirnica – to bi mogla da bude britanska svakodnevica.
Izgleda da ništa neće biti ni od brzinskog dogovora o trgovini sa Sjedinjenim Državama. A umjesto najavljene „zlatne ere“ u odnosima sa Kinom, vlada u Londonu je morala da suspenduje ugovor o izručenjima sa Hongkongom i tako krene u sukob sa Pekingom.
U svijetu u kojem su rovovi među velikim silama sve dublji, Velika Britanija najednom djeluje sasvim usamljeno. Loše svjetlo na Džonsona baca i izvještaj o navodnom ruskom miješanju koji je ove sedmice objavio britanski parlament. Tu se radilo o mogućem uticaju Rusije i na ishod referenduma o Bregzitu. Rusija je, tvrde poslanici, znatna prijetnja za Veliku Britaniju, a Vlada to ne shvata ozbiljno.
Od donacija oligarha koji žive u Londonu prevashodno profitiraju Džonsonovi konzervativci. Supruga jednog
Putinovog intimusa je platila preko sto hiljada funti da odigra teniski meč sa Džonsonom. Na ovaj način su milioni otišli u partijsku kasu.
Postoji sumnja da je Džonson mjesecima sprečavao objavljivanje tog izvještaja i pokušao da na čelo parlamentarnog odbora za nadgledanje tajnih službi dovede svog lojalnog saradnika. Vlada dojam da se najvažnije funkcije u zemlji ne dijele po stručnosti, već kroz političke kalkulacije. Tako izgleda i Džonsonov kabinet, krcat tvrdim zagovornicima Bregzita.
Posledica je da ništa ne ide kako treba. Džonson srlja iz kiksa u kiks i kod najvažnije trenutne teme, pandemije virusa korona. Velika Britanija ima jednu od najviših stopa smrtnosti u cijelom svijetu, a istovremeno je među ekonomski najjače pogođenim zemljama.
Poruke vlasti su nejasne, pa je čak sporno i kad, gdje i zašto treba nositi maske. Uputstva se stalno mijenjaju. Stručnjaci se pribojavaju da je lockdown prerano ukinut, i da brzo stiže drugi talas, slično kao u SAD.
Ako se, kao posledica svega pobrojanog, u dogledno vrijeme Škotska otcijepi od Velike Britanije – a za to sada postoji ubjedljiva većina među Škotima – onda će i to prevashodno biti Džonsonova krivica. „Kralj svijeta“ nakon samo godinu dana djeluje nemoćno na tronu.
dw.com
”U svijetu u kojem su rovovi među velikim silama sve dublji, Velika Britanija najednom djeluje sasvim usamljeno
)){kind=small}
