- Piše: Jovo Pejović

Na političkoj sceni je ovih dana u prvi plan isplivao veliki broj neplivača koji, iz samo njima znanih razloga, rizikuju da sve nas koji smo se mjesecima ulivali u rijeku naroda za odbranu svetinja potope i onesposobe za dalju borbu. Svi oni misle da su sposobni da vode Crnu Goru, ali pritom zaboravljaju da su se mnogo sposobniji i mudriji od njih toliko puta nasukali. I ne bi bila velika šteta da se sa njima nije nasukala i Crna Gora. Mnogo puta sam u svojoj političkoj karijeri, istina na nižim nivoima, bio uključen u formiranje koalicionih lista, pa znam koliko je to za one koji misle dobro Crnoj Gori đavolski težak posao. Borba za lično pozicioniranje, po pravilu, u drugi plan stavlja borbu za opšte interese. Precjenjivanje sopstvene snage i sopstvenih mogućnosti partija i pojedinaca koštalo nas je i brojnih poraza, naročito na lokalnom nivou. Dobro mi je poznato da se veliki broj pasivnih posmatrača unutar i van političkih partija aktivira samo u susret izborima ne bi li se dokopao mjesta na izbornoj listi koje vodi do odborničke ili poslaničke funkcije. Za one koji ne prođu unaprijed možete računati da ih sljedeće četiri godine nigdje neće biti, a ako prođu strahujte da će za očuvanje pozicija do kojih su došli prečicom biti spremni, ako zatreba, i da izdaju i da se prodaju. U donošenju ključnih političkih odluka vezanih za koalicione nastupe veoma važnu ulogu igraju mediji bliski opoziciji, ali i vlasti. Oni rijetki opozicioni ovih dana informacijama „toplo-hladno”, koje se po pravilu oslanjaju na izvor blizak nekoj partiji ili koaliciji, zbunjuju ionako više puta iznevjereno opoziciono biračko tijelo, što i te kako ide naruku režimu koji koristi svaku priliku da preko medija koje finansira i uređuje diskredituje opozicione političke partije i njihove glasače. Crna Gora je ovih dana preplavljena glasinama o tome ko se sa kim sastaje, ko sa kim pravi koalicije, ko sabotira dogovore i ko je smetnja za zajednički nastup opozicije. Nekome je bio dovoljan samo jedan sastanak da odluči da ne ide u koaliciju, neko čini sve da do koalicije dođe. Ali, mediji presudno utiču na stvaranje slike među glasačima o tome kome treba vjerovati da se istinski zalagao za jedinstvenu opozicionu listu, a ko je fingirao zajedništvo naročito u uslovima kada je zbog Kovida-19 teško stići do svakog glasača.

Glavari su prvi počeli promovisati laž kao najsigurniji metod borbe protiv političkih neistomišljenika, ali i prevare građana. Podanici režima su jedva dočekali da se laž promoviše kao najunosnije zanimanje, pa su se bacili na posao i počeli od nje solidno živjeti. Izabrali su Pinokija kao svog predstavnika na vrhu piramide i od tada postali zaštićena vrsta. Mora se priznati da nijesu mogli naći boljeg predstavnika. Danas je teško razlikovati istinu od laži. Tako smo prije nekoliko dana bili svjedoci sastanka ekspertskih timova SPC i Vlade Crne Gore. Da čovjek ne vjeruje s kakvom lakoćom premijer i njegovi saradnici obmanjuju javnost o detaljima tog razgovora, a svi smo dobro znali zašto je do razgovora došlo i šta je bila namjera režima. Slično je bilo i nakon prvog sastanka opozicije, pa se sa pravom pitamo da li se virusom laži inficirao i dio opozicije. Mi koji smo sa velikom pažnjom čekali rezultate sastanka ostali smo zapanjeni kako su predstavnici političkih partija upoznali javnost s rezultatima pregovora. Toliko su u izjavama bili kontradiktorni da smo stekli utisak kao da nijesu bili na istom sastanku. Zato se ne treba čuditi što sve veći broj građana više ne vjeruje nikome. Toliko puta su iznevjerena njihova nadanja i izigrano je njihovo povjerenje. Koga zmija ujede, taj se i guštera plaši, stara je izreka, dobro poznata u Crnoj Gori. Neke političare, i iz vlasti i iz opozicije, očigledno ne dotiču vapaji naroda za promjenama. Njima je najvažnije da ostanu na pozicijama na kojima se nalaze, a za ostalo lako ćemo. Koritovići, kako ih nazivaju u mom kraju, blaga je riječ za njihovu potrebu da obezbijede sebi puno korito.

---