Piše: Čedomir Antić
Svi vi koji se dvoumite, mislite da je važno da imate „za hljeb i na hljeb“, nemojte da zaboravite da je sloboda jedan od preduslova postojanja čovjeka. Srpski pisac Brana Crnčević rekao je jednom da „slobodan čovjek misli šta hoće, a jede šta ima“.

Ima nekih dušmana ljudi i slobode, koji žive od mržnje prema srpskom narodu. Oni, a takvih ima čak i u Srbiji, kažu kako će pobjedom slobode i demokratije Crna Gora biti ugrožena. Abraham Linkoln je vodio rat u kome su poginule stotine hiljada najboljih sinova i kćeri njegove zemlje, ali je rekao da nju „nikada neće uništiti izvana“. „Ukoliko propadnemo i izgubimo svoje slobode, biće to zato što smo već uništili sami sebe“, tvrdio je Linkoln. Oni misle da mogu da drže narod u pokornosti tako što na kraju svakih izbora donesu džak glasova iz neke zabiti, koje su dali ljudi koji imaju više godina života nego dana državljanstva, a onda tvrde da je to trijumf vaše slobode izbora. Kada su sa knjiga prešli na glisere zaboravili su onoga ko ih je doveo na vlast – ne mislim na Miloševića, nego na Marksa, koji je napisao da je „čovjek slobodan ako može da izabere“. Kakva je to njihova sloboda ako je zasnovana na neslobodi većine građana Crne Gore i svih pripadnika srpskog naroda koji tu žive?

Ciceron je u jednom govoru rekao da „čovjek po svojoj prirodi teži za slobodom“. Ko su oni kada svoju prirodu zasnivaju na negaciji drugih ljudi? Ako je istorija svijeta u stvari samo „napredovanje ka slobodi“, kako piše Hegel, kakva je onda istorija Crne Gore tokom proteklih trideset, ili čak sedamdeset i pet godina?

Najdirljiviji stih Marseljeze, himne Francuske Republike i moderne slobode svih naroda svijeta, glasi „Drhtite tirani i vi izdajnici!“, po tradiciji – kada ovu pjesmu revolucije pjeva zajedno više horova – pomenuti pjeva dječiji hor, zato što se vjeruje da se naciji to obraćaju buduća pokoljenja. Koga sve Đukanovićev režim nije izdao, prodao i prevario? Ako mu dozvolite da ostane još na vlasti, tragedija crnogorske istorije pretvoriće se u međunarodni vic. Ideolog jedne druge, možda još i važnije revolucije, Bendžamin Frenklin, jednom prilikom je napisao: „Oni koji se mogu odreći malo vlastitih sloboda da bi postigli malo privremene vlastite sigurnosti, ne zaslužuju ni slobodu ni sigurnost.“

U Crnoj Gori su ugroženi sloboda vjeroispovijesti i sigurnost imovine najveće vjerske zajednice. Dirljivo je što je poslije vjekova mržnji i podjela bilo hodža koji su stali na stranu svojih pravoslavnih susjeda. Nažalost, prvi među islamskim klericima odabrao je stranu režima, pomiješao je, ne slučajno, odavno ukinuta feudalna prava sa pravom na svojinu. Ipak, ako neko misli da par političara i klerika može da im omogući da žive lijepo pod uslovom progona većine, podsjetio bih na Halila Džubrana koji je napisao: „Ljubav sa svim što ona rađa, pobuna sa svime što donosi i sloboda sa svime što podiže, jesu jedno očitovanje Boga.“

Govorili su vam da sačekate: kraj reformi, ukidanje sankcija, pad Miloševića, nezavisnost, NATO, Evropsku uniju, ustašku pravoslavnu crkvu, da nestane Srba... Do tada, nudili su vam polovična rješenja. Nelson Mendela je jednom prilikom rekao da na svijetu ne postoji stvar kao što je „polusloboda“. Gete je napisao kako je slobodan onaj čovjek kome je savjest čista. Vođama Đukanovićevog režima savjest nije nečista – oni je zapravo nemaju. Mislite li da dobru državu mogu voditi ljudi bez savjesti?

Najteže je biti slobodan. Sloboda je, međutim, veliki zadatak. Zadatak čovječnosti u nama. Cinici bi rekli da je sloboda nemoguća. Alber Kami je smatrao da je „čovjek uvijek slobodan na nečiji račun“. Pokažite da je moguća sloboda svih na osnovama čistih računa. Nasuprot Kamiju, Kant je tvrdio da je „pokornost zakonima“ koje smo sami sebi propisali, „u stvari sloboda“. Jedan čovjek nije, niti može biti mjera zakona.

Zapamtite da su djeca i sloboda jedino što niko ne može da vam dâ. Samo u ta dva slučaja ste u životu apsolutno ostavljeni sami sebi. Ima nešto i u toj lijepoj i strašnoj činjenici da smo LjUDI. Vladika Rade je formulisao onu sjajnu definiciju čovjekove dužnosti: „Tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija!“ Za razliku od Marka Miljanova, mi „kao Srbi nismo nesrećni i nezadovoljni samo kada umiremo“, mi danas u takvom raspoloženju živimo. Tako je i zato što je jedan politički patuljak zaposjeo presto divova. Vrijeme je da pokažemo da vrijedimo kao ljudi, a isti Marko Miljanov reče da „čovjek vrijedi samo dotle dok svakome može reći istinu u oči“. General Emilijano Zapata je uzviknuo da je bolje umrijeti na nogama, nego živjeti na koljenima. Živjela slobodna i demokratska Crna Gora!

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---