-Piše: Igor Damjanović

Danas je 25. dan od kako je narod Crne Gore na izborima pobijedio profašističku mafijašku huntu Mila Đukanovića. Stvorena je šansa da se zarobljena država i njene institucije napokon oslobode, decenijama građene i učvršćivane veze države i mafije prekinu, a Milova hunta liši fantom birača, državnih institucija, represivnog aparata i drugog „oružja za masovno uništenje narodne volje” na izborima.

Obezbijeđena je čak i ravnodušnost Zapada, koji ne samo da nije uradio ništa da spriječi pad svog najposlušnijeg poslušnika, već su ambasadori SAD i Velike Britanije pozdravili rezultate izbora. Međutim, pozitivnu atmosferu u crnogorskom društvu koju je proizvela velikom izbornom pobjedom počeli su prvo da narušavaju beogradski mediji naklonjeni predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću. Zaista, suludo zvuči da je Milo Đukanović nakon izbornog poraza mjesto glavnog antiheroja srbijanskih tabloida ustupio mitropolitu Amfilohiju i prof. dr Zdravku Krivokapiću, koji je za samo 15 dana aktivnog bavljenja politikom, po anketi CEDEM-a, postao najpopularniji političar u Crnoj Gori.

Rezulatate ankete CEDEM-a verifikovali su i rezultati izbora na kojoj je koalicija koju je predvodio profesor Krivokapić osvojila tek neznatno manje glasova od liste DPS-a, sve sa fantomima, podobnom dijasporom, kupljenim i ucijenjenim biračima. Velikim brojem osvojenih glasova, svojim moralnim i brzo izgrađenim političkim autoritetom Zdravko Krivokapić se nametnuo da kao mandatar bude nesporan čak i potpuno suprotnom ideološkom opozicionim polu. To što nije podoban srbijanskim tabloidima ne treba da brine, za razliku od rezervi koje su preksinoć iznijeli prvaci jedne od grupacija najjače opozicione koalicije. Ipak, jučerašnji izbor predsjednika Skupštine i zvanično inaugurisanje profesora Zdravka Krivokapića za mandatara ohrabruje da se trzavice prevazilaze, a da se uprkos određenom kočenju ide ka izboru nove vlade, odnosno punoj verifikaciji na izborima iskazane narodne volje.

Vodu nisu mutili samo srbijanski tabloidi, bolesnim lažima da su „Amfilohije, Krivokapić i Dritan dogovorili vladu bez Srba”, već i lokalne „Vijesti”, poluinformacijama, spinovima i predimenzioniranjem izvjesnih problema u postizanju dogovora o formiranju nove vlade. Stoga, jučerašnji izbor Alekse Bečića i formalna inauguracija Zdravka Krivokapića ohrabruju da mutivode nisu uspjele u svom naumu, jedni da spriječe, a drugi da zakomplikuju i odlože punu verifikaciju narodne volje izraženu 30. avgusta.

Sada kada je Skupština definitivno oslobođena, poznato ime mandatara, potrebno je da se hitno imenuju kandidati za ministre i skrati manevarski prostor DPS-u za uništenje dokumentacije i brisanje tragova njihovih višedecenijskih nepočinstava. Ukoliko jedna, neophodna strana za formiranje nove vlade, nameće sporne uslove i kriterujeme kao ultimativne, recimo „ministar ne može da bude onaj ko budi negativne emocije kod građana” umjesto njihovog odbacivanja možda bi bilo suvislije da se prihvate uz uslov da kriterijumi važe za sve. Pošto svaka batina ima dva kraja, primjenom ovog kriterijuma članovi vlade ne bi mogli da budu ni oni „negativci” koji su večerali sa Hašimom Tačijem, oni koju su u CKB-u petljali sa Acom Đukanovićem, oni koji su fotografiju vješanja trebinjskih Srba 1914. pokušali da podvale kao vješanje „crnogorskih rodoljuba na Cetinju 1919. godine” itd.

Pored toga što je politika vještina mogućeg, ona u sebi sadrži i elemente trgovine. Kako na berzi cijena akcija raste što se približavate 51 odsto - potrebnom za kontrolu nad kompanijom, tako je i u politici kada se približavate cilju formiranja vlade. Džordž Orvel je u „Životinjskoj farmi” napisao „da su sve životinje jednake, ali su neke jednakije od drugih”. Nažalost, tako je i sa glasanjem na prethodnim parlamentarnim izborima koje su Crnoj Gori donijele decenijama čekanu slobodu. Međutim, kao i na berzanskoj trgovini akcijama, tako ni u politici, vrijednost glasa potrebnog za formiranje vlade ne smije biti više nego dvostruko veća od ostalih glasova.

Na izborima su građani Crne Gore glasali vladu bez DPS-a. Kome će pripasti neki resor, odnosno ko će imenovati ministra-eskperta, ogromnoj većini glasača je manje bitno. Put do slobode popločan je trnjem. Poslednji koraci na tom trnovitom putu napravljeni su juče, izborom predsjednika Skupštine i imenovanjem mandatara. Ostalo je još samo da se izabere vlada i zakorači u slobodu.

---