-Piše: prof. dr sci Božidar M. Bojović

Dan parlamentarnih izbora, 30. avgust 2020. godine, predstavlja prelomni trenutak po sudbinu srpskog naroda u Crnoj Gori. Bila je to vododelnica kojom je mogao da krene završni čin progona Srpske pravoslavne crkve (SPC) i zacrtanog projekta progona srpskog naroda u Crnoj Gori, ili da bude dan koji donosi realne mogućnosti da srpski narod izbori, bar dijelom, mjesto u svojoj državi koje mu po Božijoj i ljudskoj pravdi pripada. I prelomilo je toga dana! Duhom dostojanstvenog narodnog otpora diktatorskom režimu, ovaploćenog u litijama, nakon 75 godina u opoziciju odlazi poslednji politički relikt komunizma, generator stradanja srpskog naroda i izvorne Crne Gore. Pobijeđen je odnarođeni, korumpirani režim koji je Crnu Goru duhovno i politički raspolutio, a ekonomski opustošio. Za srpski narod u Crnoj Gori, uz sve ovo, pobijeđen je diktator koji će zbog nepočinstava koja je učinio tokom poslednjih 25 godina vladavine, biti upamćen kao jedan od njegovih najvećih neprijatelja. Konvertit koji je u planiranju sudbine srpkog naroda u Crnoj Gori umnogome koristio model neofašističke NDH. Bez obzira na to što su srpski narod i SPC najveći promoteri izborne pobjede, što su politički predstavnici srpskog naroda dobili najviše povjerenja i mandata u novoformiranoj Skupštini; od izvršne vlasti koja treba da se konstituiše iz tri koalicije (sa, po mnogim pitanjima, različitim stavovima), niti je realno, niti se može očekivati rješavanje svih onih problema koje je nagomilao i ostavio Đukanovićev režim. Politički predstavnici srpskog naroda ne smiju se fokusirati na pitanja koja se sada ne mogu rješavati. Brojne probleme treba rješavati postepeno, prema okolnostima i trenutnim mogućnostima. Normalno je da srpski narod od nove vlasti u kojoj su (i) nosioci njihovi politički predstavnici, u sadašnjim uslovima očekuje: strukturne i personalne promjene u institucijama države, bez revanšizma, uz poštovanje kvaliteta i profesionalnosti, od nivoa mjesne zajednice do vrha države; uspostavljanje pravne države; vraćanje srpskom narodu ustavom zagarantovanih prava konstitutivnog naroda, prava na jezik, ćirilično pismo i vjeru; ukidanje tzv. Zakona o slobodi vjeroispovijesti i izjednačavanje prava SPC sa pravima rimokatoličke i islamske zjednice u Crnoj Gori; unapređenje odnosa sa Srbijom i Rusijom u mjeri koje nameću neophodne potrebe vjekovima uzgajanim za uzajamno dobro; prestanak politike asimilacije i identitetskih promjena srpskog naroda; zalaganje za postizanje civilizacijskih ostvarenja Zapadne Evrope i ulazak u EU, ali isto tako civilizacijski iskoraci moraju da se usklađuju sa izvornim vrijednostima istočnopravoslavnog civilizacijskog kruga kojem Crna Gora pripada; sređivanje biračkih spiskova sa otklanjanjem svih nepravilnosti koje je režim ugrađivao; stvaranje demokratskih uslova za izjašnjavanje naroda na popisu stanovništva 2021. godine. Ovo je realno da srpski narod, u sadašnjim okolnostima, očekuje od nove vlasti! I to bi trebalo da bude crvena linija preko koje ne bi smjeli da pređu politički zaštitnici srpskih nacionalnih interesa u budućoj vlasti. Brojna ostala očekivanja srpski narod mora rješavati sopstvenim institucionalnim mehanizmima sa jasno razrađenim organizovanim strateškim pristupom. Za takav pristup potrebno je organizaciono i funkcionalno povezivanje autoriteta nauke, kulture i umjetnosti u ozakonjenu nevladinu organizaciju, koja bi institucionalno povezivala sada otuđeni prostor Crne Gore sa jedinstvenim srpskim nacionalnim prostorom, ali i prostorima drugih naroda i civilizacijskih krugova. I posebno, koja bi unutar Crne Gore usmjeravala aktivnosti svojih političkih predstavnika u duhu tolerancije i razumijevanja sa pripadnicima drugih nacija i vjera. Da li će se ta institucija zvati Srpski akademski forum za nauku, kulturu i umjetnost, ili drukčije, manje je važno od onog što bi on, kao organizovana institucionalna cjelina, trebalo da znači kao pokretač inicijativa utemeljnih na potrebama državotvornog naroda Crne Gore i realnim postavkama da se mogu realizovati: duhovno, biološko i materijalno jačanje porodice; jačanje oblasti duhovnosti; širenje i unapređivanje aktinosti „SKC Sveti Sava” i Srpska kuća; razvijanje institucionalne saradnje; razvoj izdavačke djelatnosti; unapređenje medijske saradnje; unapređenje sportske saradnje; njegovanje i gostovanje umjetničkih ansambala i razmjene programa; reafirmisanje tradicionalnih narodnih okupljanja. Sve vruće teme (pitanja u kojima tri koalicije imaju različite stavove) ostavljaju se za kasnije, kada se uspostave institucije pravne države i kada zaživi međusobno povjerenje i razumijevanje stranaka u koalicijama koje se razlikuju u političkim programima. Ako se postigne dogovor, biće to značajan iskorak. Ako ne, nije tragedija, slijede novi izbori! Ali u uslovima pravne države koju će nova demokratska vlast utemeljiti. A u uslovima slobodne države, vratiće se Crna Gora duhovnim, etičkim i moralnim vrijednostima na kojima je postala i opstala kao država. Do tada, uporno moramo trijebiti korov nezakonja, kriminala i korupcije koji je posijala hobotnica Đukanovićevog odnarođenog režima!

(Autor je naučni savjetnik)

---