- Piše: Boris Pejović

Tradicionalno, svakog prvog utorka, nakon prvog ponedjeljka u novembru, američki državljani biraju predsjednika. Osim šefa države, biraju se zastupnici Predstavničkog doma Kongresa, i jedna trećina članova Senata. Ipak, najveći je ulog u trci za stanara Bijele kuće. Da li će aktuelni republikanski 45. predsjednik produžiti radni boravak u Vašingtonu ili će se tamo vratiti bivši potpredsjednik u vrijeme Obamine ere, a sada u ulozi predsjednika, saznaćemo nakon prebrojavanja glasova u „ključnim državama”. Inače, porijeklom Irac, Bajden bi bio prvi katolik koji je izabran za predsjednika, još od vremena Džona Kenedija. Predsjednika SAD bira Elektorski koledž, koji broji 538 elektorskih glasova. Za izbor predsjednika je neophodno 270 elektora. Dakle, shodno broju stanovnika, svaka od 50 država ima određen broj elektorskih glasova. Glasovi se broje u svakoj saveznoj državi odvojeno i pobjednik uzima sve unaprijed definisane elektore za određenu federalnu jedinicu. Izuzetak su savezne države Mejn i Nebraska, gdje se glasovi broje u dodatno podijeljenim distriktima. Najviše elektorskih glasova broji Kalifornija – 55, a najmanje Vajoming, Vermont, Distrikt Kolumbija sa po tri. Ovakav izborni sistem omogućava kandidatu sa ukupno manjim brojem glasova na nacionalnom nivou, ukoliko sakupi veći broj elektora, pa i minimalnim pobjedama u pojedinačno bitnim državama, da postane predsjednik SAD. To se desilo 2016. godine. Tramp je imao skoro tri miliona glasova manje, ali 74 elektorska glasa više u odnosu na demokratsku kandidatkinju – Klinton. Aktuelni američki predsjednik pobijedio je u tradicionalno demokratskim državama Viskonsin, Mičigen i Pensilvaniji, manje od jedan postotak glasova. Na Floridi za 1,2 odsto. To je bila idealna izborna kalkulacija i dobro obavljen posao Trampovog izbornog štaba. Tada je Klinton, iako sa skoro tri miliona glasova više, čestitala svom republikanskom oponentu na izboru za predsjednika. I ovoga puta, shodno pređašnjem iskustvu, objavljene ankete, koje favorizuju demokratu Bajdena čak i više od Klintonove za nekih 5–6 odsto, osporavane su od strane Trampovog štaba. Međutim, agencije za ispitivanje javnog mnjenja imaju svoje objašnjenje, kojim pravdaju osporavana istraživanja. Naime, pozivaju se na bolji uzorak, obuhvatanjem bjelačke populacije, bez koledža, koja većinski preferira Trampa, te mnogo manjim brojem neodlučnih birača. Dakle, Amerikanci su se za predstojeće izbore u velikoj mjeri opredijelili, bez previše prostora za promjenu mišljenja i iznenađenje. Takođe, treba podsjetiti da je Klintonova u zadnjih 20-ak dana prije izbora bilježila strmoglav pad, nakon objave nezgodnih sadržaja mejlova sa privatnog servera, što je kulminiralo porazom u izbornom danu. Ono što ovog puta definitivno ide na ruku demokratama jeste da je kandidat Bajden mnogo manje omražen od Klintonove. Demokratska stranka je izborom Kamale Haris za potpredsjedničkog kandidata, te javne i ovog puta iskrenije podrške Bernija Sandersa svom izazivaču za demokratsku nominaciju – Bajdenu, uspjela da se homogenizuje, proširi bazu progresivnim krilom partije i dodatno motiviše svoje članstvo da glasaju na predstojećim izborima. Ankete pokazuju da 60 odsto birača glasa Bajdena, ne zbog njegove harizme i stavova, koliko protiv politike aktuelnog predsjednika. Takođe, i kandidati trećih stranaka na predstojećim izborima neće uzeti toliki broj glasova nauštrb demokrata, kao 2016. godine. Trampova nada je da će njegovi birači, koji se ustručavaju da se javno deklarišu, ipak cijeniti rezultate postignute u ekonomiji. To je i jedino pitanje po kome i dalje većina Amerikanaca favorizuje aktuelnog predsjednika. Međutim, demokrate su globalno aktuelnu temu epidemije virusa korona, koja je u Americi odnijela više od 200 hiljada života, nametnule kao plebiscitarnu na predsjedničkim izborima. Utisak je da predsjednik Tramp i dalje marginalizuje ovo pitanje, potencirajući dostignuća u domenu jačanja standarda, oporavka ekonomije, smanjenja nezaposlenosti, preispitivanja spoljnotrgovinskih ugovora, okretanju Amerike sebi. Sa druge strane, Bajden optužuje Trampa da berzi daje prioritet u odnosu na ljudske živote. Takođe, najavljuje da će buduća administracija vratiti Ameriku na staze saradnje sa tradicionalnim saveznicima, jačanjem i transatlantskog partnerstva. Bivši potpredsjednik se zalaže za jačanje statusa srednje klase, veća prava za imigrante, kao i novi ekonomski „zeleni ugovor”, koji do 2050. godine podrazumijeva isključenje fosilnih goriva iz proizvodnje i upotrebe. Upravo, analitičari smatraju da takve najave mogu motivisati brojne birače u „ključnim državama”, koje imaju veliki broj zaposlenih u naftnoj industriji, da iz egzistencijalnih razloga i zbog brige za radna mjesta, na kraju glasaju Trampa. Izborna kalkulacija demokrata je jasna – odbraniti plavi zid, od Pacifika do sjeveroistočne obale na Atlantiku i vratiti većinu u Viskonsinu, Mičigenu i Pensilvaniji. Mnogo teži zadatak na putu za reizbor imaće aktuelni predsjednik Tramp. Osim što mora zadržati većinu u državama srednjeg zapada i juga, neophodna je pobjeda u svim kolebljivim državama. Poraz u Floridi, Sjevernoj Karolini, Ohaju ili u do skora tradicionalno „crvenim” državama Arizoni i Džordžiji mogao bi biti fatalan po predsjednika. Rekordna rana izlaznost, te veća participacija mladih, obrazovanih, i pripadnika afroameričkih i latinoameričkih zajednica, takođe ide u prilog bivšem potpredsjedniku. Očigledna je veća motivisanost kod birača u urbanim, velikim gradskim centrima, megapolisima, koji u velikoj većini glasaju demokratske kandidate. Postoji i dodatna bojazan kod republikanaca, da bi starija populacija nastanjena u perifernim sredinama mogla apstinirati ili čak glasati za kandidata demokrata, zbog stavova predsjednika Trampa u vezi pitanja virusa korona. Da li će Bajden kao već viđeni predsjednik formalizovati prednost pobjedom na izborima, ili ćemo opet biti svjedoci velikog i već viđenog Trampovog iznenađenja, saznaćemo uskoro.

---