-Autor: Ines Pol

Još jednom su propale nade da je jasnom pobjedom Džoa Bajdena došao kraj neuračunljivoj i egoističnoj vladavini Donalda Trampa. Jer, aktuelni predsjednik Sjedinjenih Država još devet nedjelja u svojim rukama drži poluge moći. I voljan je da svoju moć koristi do poslednjeg trenutka. To dokazuje i njegova najava da će broj američkih vojnika u Avganistanu smanjiti sa, kako se procjenjuje, 4.500 na 2.500, a u Iraku sa 3.000 na 2.500. I to do 15. januara. To je samo pet dana prije nego što vlast bude preuzeo njegov naslednik Bajden.

Ta neodgovorna i prenagljena odluka ima ogromnu težinu. Tu se prije svega radi o pogođenim ljudima u obje zemlje.

Ratovi su vođeni strateški nepromišljeno. U Iraku se pogrešno tvrdilo da zemlja posjeduje oružje za masovno uništenje. U Avganistan su američke snage, zajedno sa NATO-om i drugim saveznicima, umarširale nakon terorističkih napada 11. septembra 2001. Intervencijom bez jasne strategije zauzeta je strana u jednom aktivnom konfliktu.

Ratovi u tim zemljama koji traju decenijama ostavili su duboke rane. Ni u Iraku ni u Avganistanu nema stabilne države koja može da zaštiti svoje građane od nasilja.

Trenutna situacija je, bez ikakve sumnje, apsolutno nezadovoljavajuća, ali prisustvo američkih trupa omogućava određeni stepen predvidljivosti. U Avganistanu su one sredstvo pritiska u zakočenim mirovnim pregovorima s talibanima. Ako se Amerikanci sada bez ikakvog reda povuku, to će otvoriti sva moguća vrata radikalnim snagama.

U Iraku je najbolje moglo da se vidi koliko je to išlo naruku Islamskoj državi (IS). Sirija je takođe dokaz da postojeći vakuum moći popunjavaju druge snage, one koje slijede samo sopstvene interese. To je opasno za međunarodnu zajednicu, a smrtonosno za Avganistanke i Avganistance, za one koji se danas bore za demokratsku državu, koja vrednuje ljudska prava. Trampovo nekoordinisano povlačenje predstavlja šamar saveznicima. Prije svih NATO-u, koji je nakon 11. septembra po prvi put proglasio Casus foederis, kada je kompletna Alijansa stala uz SAD. A sada baš američki predsjednik krši ta gvozdena pravila. Partneri u NATO-u su u intervenciji u Avganistanu upućeni na logističku podršku SAD. Mislim da je ispravno to što je Donald Tramp prisilio Evropu, a posebno Njemačku, da više novca izdvaja za odbrambeni savez, kako bi se ojačala vojna efikasnost. Ali, ovako na brzinu drastično smanjivanje vojnog prisustva u Avganistanu – to je nešto sasvim drugo. Ako se najvažnija država-članica ne drži dogovora, onda Savez nema budućnost. Tramp povlači trupe uprkos savjetima njegovih generala i vodećih republikanaca. Bajdenu će biti potrebno mnogo snage da stvari ponovo vrati na staro. Ali, do 20. januara još svašta može da se dogodi. S najavom povlačenja trupa, više nema nikakve sumnje da je Tramp, kako se to kaže, spreman da gazi preko leševa – samo da bi obradovao i zadržao svoje sledbenike i nakon predsjedničkog mandata.

dw.com

---