- Piše: Čedomir Antić

Ovo slovo u meni budi neprolazno miljanovsko načelo: „Čojstvo je braniti druge od sebe, a junaštvo sebe od drugih“. Ovim skromnim zapisom hoću, gospodo revnosni kritičari, da vas odbranim od sebe samih, u trenutku kada ste se, nažalost, „ostrvili“ na novu vlast, koja se našla u čudu pred neviđenim aferama, korupcijom, višemilionskim novčanim transakcijama na poznate i nepoznate račune i, što je najgore, pred duhovnim podjelama, kojima i dalje, iza zavjese, rukovodi Gospodar preko njegovih poslušnika.

Zaboravljate pri tome na jednu nespornu činjenicu da stopostotni Crnogorci žele da uguše Njegoša svojom sve glasnijom antisrpskom retorikom, ne znajući da Crne Gore nema bez Njegoša i Marka Miljanova, ni Crnogoraca bez Lovćena i Meduna. Umjesto da se „poraženi vječiti pobjednici“ povuku i shvate da je politika opšte pljačke privrednih i državnih resursa ne samo zaustavljena već će i zvanično biti procesuirana i okončana, oni sebi daju za pravo da svaki čas prozivaju predsjednika Vlade Zdravka Krivokapića i njegove ministre, na ostavke i saslušanja. Gdje ste do sada bili, gospodo kritičari?

Zašto ste se, baš sada, nemilosrdno ostrvili? Zašto se ne pitate kud se djede državno i prirodno blago? Kud se djedoše milijarde i milijarde ostvarene švercom droge, pića i cigareta, nafte, oružja i ljudskih života? Nažalost, ni ljepše zemlje, ni neodgovornijih gospodara? Niste našli za shodno da pitate, ili bolje reći niste smjeli da pitate prethodne predsjednike vlada o zaduženjima i, malo je reći, rasipničkom ponašanju državne uprave. Ne mogu da se otmem utisku da ste se nadali da će predsjednik Vlade i njegovi odlikaši za petnaest dana riješiti svu problematiku koju im je ostavio prethodni premijer. Dobro znate šta su uradile prethodne vlade, zaduženjem od preko tri milijarde, ali niko ne pominje njihove „igre bez granica“. Kritikovanjem ne pomažete aktuelnoj Vladi, već gospodaru, zapravo, kao da ste priželjkivali scenario svršenog čina opustošene zemlje, bez penzija i plata.

Isto tako, poznato je da svuda u svijetu svaka vlast imenuje svoje kadrove na rukovodećim položajima, ali nijedna nije tako otvoreno kršila Ustav i zakone, postavljajući kako po dubini, tako i na najvažnijim mjestima polupismene kadrove kojima je jedina i najvažnija preporuka bila članska karta DPS- a. Tako se, po nepisanom pravilu događa, kad malim ljudima sa velikim ambicijama date vlast.

Sada su upravo najglasniji oni koji su na takav način ostvarili svoje karijere, te govoreći o ulozi prava i pravde govore o svojoj ulozi u urušavanju sudstva i tužilaštva, o dobrom dijelu sudija i tužilaca, koji sude po sistemu „kadija te tuži, kadija te sudi“. Teško će biti ministru pravde da brzo raspetlja ovo vrzino kolo stranačkog prava i pravde.

Na drugoj strani „osviješćeni branioci slobode i demokratije“, najčešće bivši koalicioni partneri DPS-a, utrkuju se tražeći da im ministar inostranih poslova, Đorđe Radulović, dođe na noge i objasni zašto je povukao neke ambasadore. Prosto je nemoguće da ne znate, da su dotična gospoda partijski službenici, a ne karijerne diplomate koji rade u opštem interesu Crne Gore.

Sam vrh korupcije, kriminala najgore vrste zauzimaju stranački rukovodioci odjeljenja i službi Ministarstva unutrašnjih poslova i policije, koji su se ne bahato već kriminalno ponašali, gazeći osnovni princip profesije „da služe narodu“ a ne gospodaru. Mladi, obrazovani, moralni kadrovi nemaju nikakvu mogućnost za napredovanje u službi, pred neobučenim, nekulturnim, sirovim i surovim kadrovima dovedenim sa ulice. Bukvalno, što veći kriminalac to je veća preporuka za napredovanje. Čast izuzecima.

I, zamislite, neki članovi „Savjeta RTCG saglasni su da javni servis treba reformisati.“

Gdje ste, gospodo, bili do sada? Poslije pokušaja reformi bivše direktorice Andrijane Kadije sve je otišlo do đavola. Toliko emitovane netrpeljivosti i mržnje prema svemu što je srpsko i što drugačije misli nije bilo, pretpostavljam, ni u NDH- aziji.

I još mnogo toga je „trulo u državi Danskoj“, ali pustite novim, mladim i neokljana obraza kadrovima da rade što brže mogu ono što najbolje znaju i umiju. Da ne strepe da će ih dežurni kritičari, službeno dočekati na nož...

(Autor je književnik)

---