-Piše: Dragan Mraović

Najavljuju se smjene u zatvoru u Spužu, jer se korupcija i milogorska falanga moraju eliminisati iz policije. To je samo dio oslobađanja policije od mafijaškog nasleđa, bez čega nema ozdravljenja policijskog državnog aparata, u kome radi nesumnjivo većina časnih ljudi, ali koji su morali „postupati po naređenju“, uz cinkarenje svojih kolega „milogoraca” ako tako ne čine. Mafijaški režim je bio opasan i po život časnih policajaca. Da ne bi bilo više tako, moraju se očistiti i oni koji su se upleli u mafijaško-robijaške intrige u Spužu, a naročito oni koji rade o glavi svojim časnim kolegama. To nova vlast mora obaviti. Ali, za to treba mnogo vremena i strpljenja.

Međutim, nova vlast treba da se pobrine ne samo o smjenama onih državnih službenika koji rade u Spužu kao dio policije, a za koje se otkrije da su povezani s kriminalcima koje čuvaju, već i o smjeni – ROBIJAŠA u Spužu! Nema cjelovite „reforme“ Spuža bez toga. Umjesto sitnih jajara koje su obijale trafike i automobile, umjesto onih što leže zbog kakve krađe, treba da se u Spužu nađu samo oni koji su mafija u skladu s evropejskim standardima. Za većinu onih što su sada u Spužu uglavnom je dovoljan neki prekršajni zatvor, Spuž je previsoka ustanova za njih, Spuž je samo za mafijašku elitu. U Spužu ne treba da čame sitni kriminalci i džeparoši, već MAFIJAŠI! Dok u Spužu ne bude bilo Svete od Milja i Gospodara, teško je da će biti stvarnih „smjena“. Jer mafijaši nisu sitni lopovi, nisu kriminalci i ubice, nasilnici nad ženama, pljačkaši stanova i zlatara… To je klasični kriminal! Treba i njih u neki smještaj, ali negdje da beru paradajz i okopavaju krompir... Da budu korisni društvu. No, tu nije riječ o mafiji, već o klasičnom kriminalu ili najviše o „kriminalnim grupama“, prema stručnim definicijama.

Mafiju čine kriminalci koji koriste silu zastrašivanja radi kontrole ekonomskih aktivnosti, dobijanja dozvola za rad, autorizacije ugovora o javnim nabavkama i sticanja protivzakonitog profita, u sprečavanju ili opstrukciji slobodnih izbora radi pridobijanja glasova za sebe ili za političare u sprezi sa mafijom. „Kapo“ mafije je najčešće neko na visokim funkcijama u vlasti, a ne neki „Al Kapone“! Mafijaše zanima ekonomska moć. Koriste novac stečen trgovinom oružjem i ljudima, drogom i cigaretama, da dobiju „blagonaklonost“ političara preko koje utiču na izglasavanje zakona i propisa koji im idu naruku, ili radi dobijanja poslova u građevinarstvu, velikim investicijama, odnosno radi njihovog usmjeravanja na one koji će im za dobijanje istih platiti reket. Mafija je sprega kriminalaca, političara, sudstva, policije, privrednih činilaca i bankara. Zakoni koje vlast donosi pod uticajem mafije, a kojima se omogućava sticanje neopravdanog bogatstva služe mafiji da preko njih usmjerava novac i privredne aktivnosti na svoju vodenicu. Tako je bilo moguće kupiti u Srbiji šećerane za tri eura! Tako je Gospodar dao sam sebi kredit iz Londona, jer nema te banke na svijetu koja će dati kredit na riječ, kako je on to objasnio. Tako je moguće hapsiti neku jajaru koja obije trafiku, a ne hapsiti najveće mafijaše makar nosili i kravate, makar bili krojači – biznismeni. Mafija je uticala na to da se u Srbiji i Crnoj Gori donesu zakoni po kojima su mafijaški poslovi legalizovani. Zato šverc cigareta nije bio kriminal kad ga je vodio Gospodar koji je trpao četiri od pet pakli u svoj džep, prema italijanskim podacima. Zato će smjene u Spužu biti djelotvorne samo kada tamo budu ležale glave mafijaške hobotnice: Sveto od Milja i Gospodar!

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---