-Piše: Tomica A. Milović
Godina 2020, koju je čovječanstvo provelo uz pandemiju virusa korona, na respiratorima, upravo je, bar kalendarski, minula. Prošpartala putevima zemaljskog šara, putevima posutim zlom. Nadam se da taj jahač apokalipse mora osjetiti premor od svojih nepočinstava, te negdje „zaturiti trag“. Da će se survati u provaliju, odakle joj više neće biti povratka. Nažalost, nije bez pokrića strah da bi protekla, satanska godina, možda mogla i presudno uticati na budućnost ljudskog roda.
Da li će zaista protekla godina, iz okolnosti pandemijske groznice zaraze, straha i serijskog umiranja, vratiti svijet u neko prethodno stanje? U stanje „normalnih nevolja i normalnih smrti“. U period gdje će, opet, biti nade u vaskrsenje. Da li će za 2020. godinom naricati i oplakivati isključivo materijalno najbogatije individue i korporacije sa Zapada? Onih pet „likova“ iz SAD koji su u korona godini svoje bogatstvo, prema Blumbergovoj listi, uvećali za 260 milijardi dolara? Ili će to učiniti onih 12 odsto siromašnih Amerikanaca koji, zbog toga što im je hrana nedostupna, što gladuju?
Ništa nije nemoguće u ovom istumbanom svijetu, pa ni, nazovimo ih tako, „paradoksalne dileme“. I nemoguće može postati moguće u svijetu uspaničenih i, kako reče
Dostojevski, „drhtećih stvorova“. Tako neće biti neočekivano ako onih 12 odsto gladnih Amerikanaca počnu blagosiljati „koronine milijardere“ (samim tim blagosiljati i virus), očekujući mrvice sa bogataškog stola. Ispada: bolje je umrijeti i na vještačkoj ventilaciji nego od gladi?! Ovo pogotovu ako je jasno da ni „spasonosne“ farmaceutske kuće i njihov pokrovitelj, Svjetska zdravstvena organizacija, kao virus mutant, nisu nikakva garancija da će pandemijsko zlo biti uspješno zaustavljeno.
I Crna Gora preturi preko glave „koroninu“ godinu. Prođe i ona kroz scile i haridbe svih mogućih „lokdauna“ (zaključavanja). Takozvana „struka“, odnosno legendarno Nacionalno koordinaciono tijelo (NKT), započe, veoma traljavu i politički zaogrnutu bitku protiv kovid pošasti. Iako to nije izum NKT-a, iz usta njegovih članova sam čuo, pored ostalog, da je potrebno držati „socijalnu distancu“, kao jednu od nužnih barijera širenju virusa korona. Odmah sam naslutio i pojavu još nekih infekcija, naročito onih mentalnih. Socijalno distanciranje čovjeka od čovjeka predstavlja prvi i osnovni uslov za maligni upad u ljudsku zajednicu, kao skupinu slovesnih, socijalnih bića. To je brutalno hapšenje slobode. A iz neslobode niču svi mogući antidruštveni, antimentalni, antiduhovni, anti, anti... derivati.
Dakle, Kovid-19 stavio je „lokdaun“ na sve oblike ljudskih prava i sloboda. Čak i na one elementarne, rutinske: disanje, govor, gestikulacije, normalno hodanje, druženje... preko usta i nosa pritegnuta je krpa (maska). Umjesto stiskom ruku, pozdravljamo se „kost u kost“, stisnutih pesnica. Svadbe i sahrane obavljaju se praktično u tajnosti, hitno, gotovo „onlajn“. Ljubav se daje sa udaljenosti od najmanje dva metra, za mržnju, kao i obično, nema ograničenja. Samoizolacija, karantin, hrana i voda „kroz ključaonicu“ i još mnogo toga iz arsenala virusnog ludila, potvrđuje onu
Andrićevu: „ Svi smo mi mrtvi, samo se po redu sahranjujemo“. Podsjetimo, korona je ugrabila i jednu od najvećih ličnosti rođenih na tlu Crne Gore ikada, mitropolita
Amfilohija. Darovala je njegovu dušu Nebu, vječnom stroju najblistavijih Hristovih učenika.
Bivša crnogorska vlast „ukinula“ je godinu koja se desila prije jednog vijeka. Red bi bio da isto tako, slijedeći primjer 1918. godine, bude „poništena“ i prokleta 2020. Uz opšte odobravanje i puni konsezus. Zato – nikad više 2020. godina! Nikome i nigdje!