-Piše: Dragan Mraović

„Oj junaštva svijetla zoro/majko naša Crna Goro/jedina si za slobodu/ti ostala srpskom rodu/Daće Bog i sveta mati/Da se jednom sve povrati… Lovćen kite Petrovići/a Kosovo Obilići/Na Lovćenu Njegoš spava/najmudrija srpska glava… Ko se stidi svog porijekla/vazda rđa dovijeka!“

Nikšićani su poslali u prošlost one što se „stide svog porijekla“. Gospodar je sada poništena taksena marka. Neka moli Boga da tako ostane, jer bi moglo biti propitivanja oko mafijaške imovine, izdaje istorijski crnogorske Metohije, stvaranja najgorih odnosa sa Srbijom, širenja etničke mržnje, uvreda nanijetih narodu kome pripada, a koga se zalud odriče, pošto ne može slon postati žirafa, pa taman da je i Gospodar. Postoje prirodni zakoni, ali je on neznaven da su oni iznad ljudskih, pa ih je rušio umišljajući da je Bog i ne vjerujući da i njegova može dogoreti. Zato je došlo vrijeme da puzi, kao što mu je prorekla dvadesetpetogodišnja djevojka Jefimija Đinović, koja je jedva izvukla glavu iz rodne Đakovice, jer su je htjeli ubiti Gospodarevi prijatelji Tači i Haradinaj: „Gospodine Đukanoviću, obraćam ti se kao djevojka čiji su korijeni iz sela Đinovići nadomak Cetinja, čiji je đed rođen u Skadru, a ja u svetoj Metohiji i čija familija, stričevi, ujak, braća, tetke, sestre, bratanci žive od Zete preko Berana, Podgorice, Bara i Sutomora. Pouzdano znam da su i tvoji preci ginuli za Cetinje, ratovali za Skadar i davali svoje živote u Metohiji. Znam po čijem si naređenju otišao najdalje od svih dosad u istoriji Crne Gore! Urazumi se i povuci ovaj sramni zakon! Ne idi na Svetog Petra Cetinjskog i Svetog Vasilija Ostroškog i sve svece i molitvenike pred Gospodom koji osam vjekova u Crnoj Gori molitveno obitavaju u Pravoslavlju... Ne započinji novu bitku na Brdonjelu, Krusama i Mojkovcu... Ti ćeš biti kriv za sve! Pomenuh ove bitke u kojima je učestvovao moj prađed, jer potomci takvih junaka danas su u litijama i molitvama po vascijeloj Crnoj Gori, sve od Berana pa do mora. Sad ti se čini da si veći od Boga, a doći će vrijeme da ponizno puziš, kao što sad puziš pred svojim gospodarima sa zapada. Dugo puziš i služiš neprijateljima koji besomučno i zlikovački bombardovaše Krajinu, Crnu Goru, Kosovo i Metohiju. Kunem ti se u Ostrog, Dečane i Krku da nećeš proći sa neprijateljskim zakonom iza kojeg stoji tvoj potpis. Imaš dva izbora: 1. Ili se povrati i budi čovjek 2. Ili ćeš ostati ljudska nula, prezren od Boga i ljudi. Ako nastaviš da kidišeš na naše svetinje, kuća će ti se ugasiti, zapamti dobro. Ovo ti piše djevojka koja je jedva izvukla živu glavu iz rodne Đakovice u ljeto 1999. godine od UČK krvoloka i NATO zločinaca. Košena sam tim bombama i njihovim gelerima dok sam se igrala sa lutkom u svom dvorištu, ali mi je Bog dao snagu, Ljubav, tvrdu Vjeru i Nadu. Jača je naša ljubav prema svetinjama, nego tvoja mržnja koju proizvodiš među braćom. Biće nas svakog dana više na strani pravde, u borbi protiv bezakonja, jer u nama teče krv Svetog Save, Obilića, Petrovića, Vukotića i svih koji smo zakleti pod kosovskim zavjetom i Lazarevom kletvom. Ostalo ti je još malo vremena. Upamet se dobro,Đukanoviću! Jefimija Đinović, etno pojac sa Kosova i Metohije.“

Ispunilo se Jefimijino proročanstvo: „Kunem ti se u Ostrog, Dečane i Krku da nećeš proći…“ Nije Gospodar poslušao. I da čita Desankinu pesmu: „Nemam više vremena“.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---