- Autor: Melina Grundman
Po ulasku u Osnovni sud u Kelnu, nemoguće je previdjeti ceduljice kojima se pokazuje put za istupanje iz crkve. Soba 47, pečat na to i čovjek može da ide. Ako je na vrijeme zakazao termin.
Nedjeljama ljudi dolaze ovamo da bi istupili iz crkve. Prosječan godišnji broj istupanja iz crkve porastao je u Kelnu za 70 procenata. Doduše, smanjivanje broja zvaničnih pripadnika crkve nije ništa novo, ali način na koji se Kelnska nadbiskupija ponašala u rasvjetljavanju svojih slučajeva seksualne zloupotrebe znatno je ojačala tu tendenciju.
Na čelu bogate nadbiskupije, koja je zbog toga uticajna u Vatikanu, nalazi se mladolik čovjek s naočarima i ozbiljnim pogledom, kardinal
Rajner Marija Velki. Kada je preuzeo dužnost, dao je velika obećanja: da će rasvijetliti sve, da će krivci biti pronađeni i da će snositi posledice. A onda je pod ključ stavio stručni izvještaj koji je trebalo da bude objavljen prije godinu dana. Obrazloženje – on nije „sudski konzistentan“.
To je izazvalo ogorčenje svih, prije svega žrtava zloupotrebe, ali tokom vremena i šire mase vjernika. Da li se radi o pokušaju prikrivanja zlodjela i zaštiti krivaca? Da nije i Velki lično umiješan? Da katoličkoj crkvi u Njemačkoj nije stran pojam zataškavanja, pokazao je prvi veliki skandal iz 2010.
Kada je Velki naručio novo stručno mišljenje, njegova vjerodostojnost je bila do te mjere poljuljana da su neki sumnjali u to da će i drugi izvještaj ikada biti objavljen. Ipak, u četvrtak (18.3) navedeno je jasno i glasno osam imena odgovornih za zloupotrebu, neki od njih su u međuvremenu umrli, a neki koji su među živima i obavljaju crkvene dužnosti, sada će se suočiti sa konsekvencama. Među njima je jedan kelnski pomoćni biskup, sudski vikar, te bivši generalni vikar koji je postao nadbiskup u Hamburgu.
Velkiju izvještaj ne spočitava prestupe. Prema pravniku koji je sačinio izvještaj, tako je bilo i u prethodnom izvještaju. Zašto je onda prvi papir držan u tajnosti? To pitanje još čeka na odgovor. Niko do danas ne zna šta stvarno znači izraz „sudski konzistentno“. Skoro nikoga to više i ne interesuje.
Svojim postupkom Velki je nanio štetu biskupiji, ali i kompletnoj katoličkoj crkvi u Njemačkoj. Pokazao je velike slabosti koje crkva ima kada je riječ o volji za rasvjetljavanje sopstvenih krivičnih djela.
Velki je prvo obećao rasvjetljavanje nedjela, a potom izvještaj stavio pod ključ i time prokockao vjerodostojnost. Mogao je da objavi prvi izvještaj, da pobroji njegove slabosti i da naruči drugi.
Ipak, novi izvještaj sa stručnim vještačenjem je tu i objavljen je s pompom. Velki, koji navodno do objavljivanja izvještaja nije znao šta u njemu piše, smijenio je pomoćnog biskupa i predsjednika crkvenog suda. Taj postupak je jedinstven u istoriji njemačke katoličke crkve. Sada Vatikan mora da odluči, da li će smijenjeni sveštenici zaista izgubiti svoje položaje.
Ovaj postupak vraća nadu u to da Velki zaista ozbiljno misli da rasvijetli sve što se zbivalo u njegovoj crkvi. Osim toga, moćna Kelnska biskupija ima šansu da preuzme vodeću ulogu, pošto je to prva biskupija u Njemačkoj koja teži tako sveobuhvatnom rasvjetljavanju zloupotrebe unutar crkve. A neće ni u kom slučaju biti poslednja biskupija u kojoj su na djelu bila teška kršenja dužnosti i prikrivanje. Važno je da se konačno počne.
Moguće je da će sve ovo pomalo smiriti duhove u Kelnu i cijeloj Njemačkoj. Ali sada mora uslijediti transparentno rasvjetljavanje svega što je bilo pogrešno u SVIM biskupijama i katoličkim redovima. Crkva to duguje žrtvama zloupotrebe, sebi samoj i javnosti.
Uprkos tome, sve ovo dolazi prekasno. Zloupotreba i seksualno zlostavljanje koje su počinili katolički sveštenici širom Njemačke poznati su već deset godina. Šteta je odavno ogromna, povjerenje u crkvu je uništeno i biće ga teško obnoviti.
dw.com