<p>Komemoracija Jagošu Markoviću je održana u podgoričkom KIC-U</p>

Komemoracija Jagošu Markoviću je održana u podgoričkom KIC-U / FOTO: LAZAR RUŽIĆ

Živio je vjerujući u pozorište koje mijenja svijet

Komemoracija reditelju Jagošu Markoviću održana je danas u KIC „Budo Tomović”, u organizaciji podgoričkog Gradskog pozorišta

Zahvalnost i ljubav riječi su koje su se na današnjoj komemoraciji reditelju Jagošu Markoviću (1966 - 2023) najčešće čule u velikoj sali KIC "Budo Tomović". Riječi koje nijesu odzvanjale šuplje, već su ispunjavale sve prisutne koji su došli da se poklone sjenima Jagoša Markovića, i njegovom rediteljskom opusu, njegovom doprinosu umjetnosti pozorišta, magiji teatra kako je on govorio. Skoro pa nadrealno smjenjivali su se izvodi iz njegovih intervjua s fotografijama nasmijanog Jagoša Markovića, uživljenog u pozorišnu igru sa glumcima, igru nalik dječijoj, a koja je bila život, koja je bila istina. Isto kao i pjesma Ksenije Cicvarić kojom je završena komemoracija.

Od čuvenog režisera, kojeg su neki okarakterisali kao najznačajnijeg pozorišnog stvaraoca na ovom prostoru u 20. vijeku, emotivno se najprije oprostila Vanja Popović, nekadašnja direktorka Dječjeg, pa Gradskog pozorišta, koja je prva prepoznala talenat i otvorila mu vrata da izadje na scenu i da je osvoji. Navodeći kako je svaki susret s njim u pozorištu i van njega značio radost, Popović je rekla da je današnji susret tuga, i da to ne može da prihvati, da ne može prihvatiti realnost da ona u svojim godinama govori njemu, i o njemu, ovakvim povodom.

Đukić: Pozorišni let bez krila

Glumica Varja Đukić podsjetila je na njegov izuzetan, majstorski odnos s glumcima, naročito glumicama, a koji se ogledao u njegovom umijeću "da im se pod kožu uvuče".

– Teatar si toliki od glumica stvorio da samo od suza glumica imaš okean u kome možeš da plivaš i nad njim da letiš. Tvoja glumica nema svoje godište, ima sve godište. Ona može sve, da plače, da rida, i kada se grohotom smije petnaest minuta da zaceni cijeli dvoranu do suza. Može i ona, kao ti, da leti bez krila, da se kezi i krevelji, pa da prolabudi, može da bude slobodna, slobodna, slobodna... slobodna na sceni jer je obožavaš, jer ti treba njena ljubav - rekla je Đukić, navodeći da uz njegovo ime ide pojam "teatarski meštar", zahvaljujući mu na ljubavi.

"Glumce si najviše volio, i publiku, a i oni su svi voljeli tebe i zato je takva velika tuga danas u ovom gradu. Nijema je tvoja Njegoševa ulica", rekla je Popović, naglašavajući da će teško ovaj grad, koji mu se, kako je dodala nije odužio na pravi način, imati takvog umjetnika.

– To je erupcija, to je život, to je radost. On je čitavog sebe bjesomučno pružao, davao onima sa kojima je sarađivao - navela je Popović. "On je pozorište, i cijelo pozorište, i sve što se čini van pozorišta", naglasila je Popović.

Emotivno se od Markovića oprostila i Milena Radojević, nekadašnja direktorka Centra za kulturu Tivat, za koji je uradio i posljednju režiju - "Ćelavu pjevačicu". Prisjetila se njihovog prvog susreta, i oduševljenja što je odlučio da svoje rediteljsko umijeće iskaže na sceni Buća, u CZK Tivat.

– Za Markovića mogu reći da je bio čovjek koji je istinski vjerovao da je pozorište moćnije od života. Tako se ponašao, tako je živio i radio. Vjerovao je, i to mi je bezbroj puta naglasio, pozorište mora da mijenja svijet, to je njegova misija, i ja u tome učestvujem svim svojim srcem - istakla je Radojević, inicirajući da se njegove predstave rađene za CZK ponovo nađu na sceni, a kako bi se odužili njegovoj inspiraciji Bokom.

Drakić: Naučio nas je što znači biti punog srca

I glumica Dubravka Drakić nije mogla sakriti potresenost i suze, navodeći da je pozorište za Markovića bilo ljubav, bilo život.

– Novi svijet Jagoševog pozorišta mogao je bez svega osim katarze. To je bila njegova životna misija, da mi na sceni, prvo mi na probama, doživimo katarzu, pročišćenje, očišćenje od svega spolja, svega lošeg, zlog, i da onda to isto doživi i publika - prisjetila se Drakić, dodajući da on nikad nije radio do pola, gdje nije bilo mjesta za vanjsko, za izgovor, već samo za kreaciju i talenat, jer se talentu sve oprašta. Od njega su, rekla je, naučili što znači biti punog srca i što znači katarza - da svi budemo bolji.

Od Markovića su se juče oprostili i Goran Božović, sadašnji direktor CZK Tivat, Ana Medigović, sekretarka podgoričkog Sekretarijata za kulturu i sport koja je s njim sarađivala kao producent Gradskog pozorišta, glumice Kristina Obradović i Jelena Simić, svako na svoj način, iz svog ugla navodeći i potvrđujući genij Markovićevog pozorišnog djelovanja.

Na kraju, od Markovića se oprostio dramski pisac Stevan Koprivica, koji je naveo da ne želi i ne može govoriti o Jagošu u prošlom vremenu. Siguran je, kaže, da je i u ovom momentu negdje s tehnikom, nagovarajući ih da izrežiraju njegovu smrt. "Očekujem to od njegovog dječačkog mangupluka, podgoričkog ironijskog duha, i njegove stalne životne i pozorišne poetike da sve radi u svom životu", rekao je Koprivica.

- Sanjaj druže, jer život je san, rekao je Kalderon, a smrt nije predviđena za tebe u ovoj predstavi. Sa tobom smo, sa tobom i tvojim najmilijima, danas i ovdje, dok stremiš ka još nekoj nedosanjanoj ljepoti teatra i mora - rekao je Koprivica.

Komemoraciju, kojoj su prisustvovali i članovi njegove porodice, organizovalo je, kako je uvijek govorio, njegovo Gradsko pozorište Podgorica.

Ž.J.