Memoari Luja Franšea d'Eperea (6): Putovanje preko Rima za Solun

Najinteligentniji i najživlji je još uvijek Mordak, ali svi su zaokupljeni situacijom na Zapadnom frontu i niko mi ne daje informacije o situaciji u Makedoniji i ne govori mi o postojanju komiteta u Versaju od koga zavise naše operacije. Jedino mi je major Kurten dao informacije, ali sam ja uvjeren da je on samo zadužen u francuskom vrhovnom štabu za operacije na spoljnim ratištima.

Dana 11. juna pošto sam večerao u bifeu na željezničkoj stanici krenuo sam preko Rima za Solun. Kurten i Grenije dolaze da se pozdrave na stanici. Prate me De Montegide i Marsel, moji ordonans-oficiri u posebnom kupeu. U vozu sa mnom su takođe šoferi Labiš, Labenj, i dva posilna. Na keju sam se srio sa italijanskim generalom Robilanom koji ide na svadbu svoje ćerke u Italiju: narogušen izgled i ne mnogo društven. To je jedan od članova Visokog vojnog savjeta u Versaju za koji ja ne znam da postoji.

12. jun – Vrlo lijepo vrijeme. Budim se u Burg en Bresu. Voz kasni 5 sati a bife je prazan. U vozu je Odri, moj poslednji načelnik štaba u Maroku, koji se vraća s odsustva i putuje u svoju jedinicu u Italiji. Pozivam ga na ručak u bifeu u Modani, gdje gazdarica pristaje da nam servira doručak iako nemamo kupone za hljeb: u provinciji se restrikcije jače osjećaju nego u Parizu. Ručak u Torinu: dan bez mesa, ali se mogu jesti suhomesnati proizvodi. Srijećem Tenara, bivšeg šofera 5. armije, koji je postao potporučnik u istoj službi i prevozio je vojni materijal. U Aleksandriji me zatiče noć.

13. jun – Vrlo lijepo vrijeme. Budim se poslije Pize, i vidim da je žetva na početku. U podne stižem u Rim. Na stanici su me sačekali jedan ordonans-oficir iz italijanskog ministarstva rata i Olivari, vojni ataše u našoj ambasadi, brat Olivarija iz desetog korpusa. Dobar hotel blizu stanice. U 13 sati u palati Farneze, ručak sa Barerom. Poslije ručka vodimo dugačak i interesantan razgovor. On je prvi koji mi kaže nešto značajno. Potom šetnja kolima sa Olivarijem kroz Đanikolo. Večera u Kastelo de Ćezari, autentičan restoran koji preporučujem, na čistom vazduhu, zatim Koloseum pod mjesečevom svjetlošću.

Memoari Luja Franšea d'Eperea (5): Uskraćen za potrebna uputstva

14. jun – Vrijeme lijepo. U deset sati italijansko Ministarstvo spoljnih poslova, gdje me je primio Sidni Sonino, vrlo inteligentan. Na izlasku srijećem Bisolatija. Zatim idem kod Zupelija, bez značaja, priča mi o svom teškom položaju, potom idem kod Orlanda, prevejan, plaši se austrijske ofanzive koja se sprema. Ručak kod bazilike Ulpia, blizu Trajanovog foruma. U 15 sati dugačak razgovor sa Barerom, koji je već dvadeset godina u Italiji. Po njegovom mišljenju, kralj je simbol jedinstva države, a papa i dalje ima veliki uticaj. Šetnja autom i susret sa Alberom Besnarom u vili Mediči, potom čaša vina na ulici Korso. Dobra večera u bifeu na stanici prepunoj svijeta. Polazak u 8,30 na keju, ambasador i svi oni koji su me dočekali kada sam stigao u Rim.

15. jun – Vrlo lijepo vrijeme. Buđenje u Barleti. Koliko muva! U 7 sati stižem u Brindizi, major Froše me čeka na stanici. Zvanična posjeta italijanskom admiralu Kuzaniju. Ukrcavanje na kontra-torpiljer "Komandant Beri" od 800 tona. Komandant Valat, simpatičan. More mirno. S naše desne strane prepreka na Jadranu, protiv podmornica, patrola, aviona.

16. jun – Buđenje na domak Lepanta. Vrlo lijepo vrijeme. Susreli smo brodove "Odesu" i "Entrekasto", koji su prevozili francuske vojnike koji su se vraćali u domovinu poslije službe na Solunskom frontu.

PRIPREMIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)