Memoari Luja Franšea d'Eperea (8): Posjeta Aleksandru, regentu Srbije

U 10 sati sam bio u poslanstvu da bih primio Venizelosa, koji mi je došao u posjetu. On je pokrenuo pitanje kompetencije vojnih sudova i vojne policije u Makedoniji, savezničkoj zemlji. Razgovor o ovom osjetljivom pitanju ostavljam za drugu priliku. U podne me je u kraljevskoj palati primio kralj Aleksandar, visok, mlad čovjek, vrlo stidljiv, pod uticajem Venizelosa, koji ga je okružio osobama od povjerenja. Nema prijatelja kome bi se povjerio i teši se kako može. Izgleda da mu lijepe oči Gospođice M. nijesu dovoljne. 

U 12.30, veliki ručak u hotelu koji je pripremila vlada. Prisutni su svi grčki ministri, saveznički diplomatski predstavnici i vojni atašei, i general Danglis, bivši trijumvir, glavnokomandujući grčke vojske, koga sam upoznao 1910. kao komandanta divizije Larisa. Pukovnik Rišar (20. bataljon lovaca), komandant garnizona na Krfu, traži da bude snabdjevan direktno iz Francuske. Italijanski poslanik predlaže da italijanska divizija bude prebačena na lijevo krilo Solunskog fronta, kako bi se povezala sa italijanskim trupama u Albaniji koje nijesu pod mojom komandom. Barer mi je u Rimu govorio o ovoj želji.

Poslije velikog ručka, šetnja kroz luku Faler da bi se malo disalo. Intimna večera. Danglis, pukovnik Raktivan, koga sam upoznao 1910, Grama, Bordo, Kalman artiljerac, veliki radnik kao i njegov brat, moj oficir iz 77. brigade 5. armije koji je kasnije poginuo u Loreni. Revol i Dirmajer, dva dobra oficira iz mog nekadašnjeg štaba 5. armije za koje mi je žao da ih vidim na tako zapostavljenom mjestu. Plašim se da će to uticati na njihovu karijeru koja zaslužuje da bude briljantna.

Memoari Luja Franšea d'Eperea (7): Zabrinutost stanjem na zapadnom frontu

Polazak na željezničku stanicu u 23 sata. De Bili dolazi na stanicu da bi se pozdravio.

18. juni – Lijepo i toplo. Budim se u Livokladi. U Larisi pukovnik Sanjie (znam ga iz Remsa) dolazi da me pozdravi. Malo dalje srećem generala Žuno-Gambeta, koji kao i uvijek ima smjele ideje. Vršio je inspekciju 4. bataljona afričkih lovaca koji su krenuli u Tesaliju da bi nadgledali prugu. Prolazim kroz dolinu Tempe, i stižem do Letokanija, gdje sam bio 1910, da bih vidio tursku pograničnu postaju, zatim prelazim reku Vardar. Stižem u Solun, u 18.40, stanica neugledna.

Stigao sam u stanicu po lijepom vremenu i na peronu zatičem generala Anrija, komandanta francuske Istočne vojske, koji je privremeno imao funkciju glavnokomandujućeg na Solunskom frontu, generala Milna, komandanta britanske vojske, vojvodu komandanta srpskih snaga, generala Šarpija i cio vrhovni štab savezničkih snaga.

Po protokolu, prvo sam učinio posjetu princu regentu Srbije, a zatim sam odveden u bivši glavni konzulat Bugarske, gdje se Saraj udobno smjestio u četvrti Soluna poznatoj kao selo. Odvojeno od ulice malom baštom, visoko prizemlje sačinjava hol u kome borave posilni, potom su tu odaje mojih ordonans-oficira, a u prednjem dijelu je velika sala za ručavanje, i pored nje mračna i slabo provjetrena kancelarija (u kojoj nije trebalo da ostanem) i kružne stepenice kojima se silazi do zaliva. Na prvom spratu je moja velika soba s pogledom na luku i Olimp na horizontu, desno su prostrani i udobni kupatilo i garderoba, a lijevo gostinska soba. Kasnije će u njoj biti smješten De Montegide. Marsel će se smjestiti u mali prostor na vrhu stepenica, nalik na golubarnik. Odredio sam i ko će biti redovno za mojim stolom, o čemu će se brinuti Marsel.

PRIPREMIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)