Memoari Luja Franšea d'Eperea (7): Zabrinutost stanjem na zapadnom frontu

Prolazak kroz vrlo uzak i strm Korintski kanal. Most od jednog luka dozvoljava prelaz željeznice na Peloponez. Stižem u Pirej popodne. Na keju General Grama, šef naše vojne misije i general grčke vojske u formiranju (mogao sam samo da pohvalim njega i njegov rad). Politis, ministar spoljnih poslova koga je De Montegide poznavao kao profesora prava u Francuskoj. Grivas, podsekretar u grčkom ministarstvu rata, De Bili francuski ministar u Atini. Kolima stižem u Atinu, odsijedam u hotelu "Velika Britanija", i čim sam se osvježio idem u posjetu Elefterosu Venizelosu, predsjedniku grčke vlade. Izgled i nastup simpatični. Vidjevši tog ljubaznog čovjeka, krhkog izgleda sa zlatnim naočarima, koji je bez oklevanja pričao francuski, nikad ne bismo pomislili da se bosonog, sa trideset i tri godine, u brdima Krita borio protiv Turaka. Kao Sonino i Orlando i on me sa zabrinutošću pita o stanju na zapadnom frontu. Kao i njima odgovaram: "Njemci imaju još raspoloživih snaga za još jednu ofanzivu, dvije maksimum: 200.000 Amerikanaca se iskrcava svakog mjeseca, Njemci su izgubljeni." Jugoslovensko pitanje ga takođe brine zbog stanja železnice.

Zatim posjete predstavnicima savezničkih sila u Atini. Svuda mape sem kod američkog predstavnika, koji je bivši profesor u Japanu. Ekskurzija u Dafne i u smiraj dana posjeta Akropolju.

Večera u poslanstvu kod De Bilija. Prisutni su i njegov prvi sekretar, Kastijon San-Viktor, Fabri, savjetnik u Kasacionom sudu, koga sam već srio u Rabatu. Prenose mi detalje o 1. decembru 1916. i o Benazeu. Svi mi potvrđuju da je Benaze dopustio da ga kralj Konstantin prevari.

17. jun – Lijepo i toplo. Jutro u francuskoj vojnoj misiji. Srio sam generala Gramaa i generala Bordoa, kojeg Grama zamjenjuje, a koji kreće za Francusku da preuzme komandu jednom divizijom. Vidio sam takođe intendanta Binijea i Dirmajera, još jednog koji je služio u 5. armiji, koji je zadužen za snabdijevanje i transport.

Memoari Luja Franšea d'Eperea (6): Putovanje preko Rima za Solun

Grama se upravo vratio sa Solunskog fronta gdje je bio poslat od Visokog ratnog savjeta da zajedno sa engleskim generalom Valkombom ispita mogućnosti za smanjenje broja savezničkih vojnika. Uprkos 200.000 Amerikanaca koji stižu svakog mjeseca, i dalje se insistira na tome da se milioni vojnika na francusko-britanskom frontu pojačaju sa 300.000 ljudi sa Solunskog fronta. Odlučeno je da 12 bataljona Engleza bude poslato na front u Francuskoj, pošto prije njihovog polaska budu zamijenjeni Indusima, dok je glavnokomandujućem na Solunskom frontu dato za pravo da povuče sa linije fronta jednu francusku pješadijsku diviziju kada na liniju fronta izađu grčke divizije. Britansko ministarstvo rata je prvo računalo na sedam grčkih divizija, da bi potom prihvatilo da snabdijeva devet divizija na Solunskom frontu.

Od tih devet divizija tri su bile u sastavu nacionalne odbrane, gdje se sav kadar sastojao od dobrovoljaca i ulivao je povjerenje. Prvi korpus: 1, 2, 13. pješadijska divizija, bile su mobilisane i spremale su se da izađu na liniju fronta. Mobilizacija drugog korpusa: 3, 4, i 14. pješadijske divizije je započela, te sam mogao očekivati da će po jedna divizija izaći na liniju fronta svakog mjeseca tokom jula, avgusta i septembra. Deveta pješadijska divizija ostala je u rezervi iza italijanskih redova u Albaniji.

PRIPREMIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)