Zaštitnik imovinskih prava žalio se na presudu kojom je Branko Bujić, kojeg zastupa advokat Zoran Piperović, dobio 87.000 eura na ime pretrpljene štete i neosnovanog lišenja slobode. Bujić se teretio za deportacije Muslimana 1992. godine, a pravosnažno je oslobođen. Vijeće sudije barskog Osnovnog suda, kojim je predsjedavala sudija Snežana Dragojević, donijelo je presudu da je Bujić neosnovano u pritvoru proveo dvije godine. Bujić, nekada visoki policijski funkcioner, tražio je da mu se isplati 220.000 eura, a sud je donio odluku da za neosnovano lišenje slobode i boravak u zatvoru dobije 87.000 eura.
– Zaštitnik imovinskih prava izjavio je žalbu na presudu kojom Bujić treba da dobije novac za vrijeme koje je nezakonito proveo u zatvoru. Kada čovjek čita žalbu jedino što može da utvrdi je da zaštitnik imovinskih prava nije odavde, jer traži da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. To znači da on ne zna da je Bujić neosnovano u pritvoru proveo jedno vrijeme i da je pravosnažno oslobođen. Tako da on traži da se Bujiću ne da ono što mu pripada kao građaninu. Čovjek prosto ne može da povjeruje da neko u ime države obavlja posao na takav način – kaže Piperović.
Crna Gora je propisala, kao i svaka druga država na svijetu, da svi oni koji su bili neosnovano zatvarani imaju pravo da od države traže nadoknadu, navodi Piperović.
– Nijedan zastupnik na svijetu ne bi sporio to pravo. Evo ovdje ispade da može neko da bude u pritvoru dvije godine, da bude oslobođen, da tuži državu a da onaj koji zastupa državu kaže, drugim riječima, vrlo važno što je bio u pritvoru i što je pravosnažno oslobođen, mi ne dajemo obeštećenje. To je nešto što iritira i ljudski i pravno, i ne znam ko u pravosudnom sistemu Crne Gore kontroliše ljude koji izjavljuju takve žalbe. Time se vrijeđa ionako povrijeđeni građanin, a nanosi se šteta i državi – poručuje Piperović.
U tužbi se navodilo da je šteta koja je nanesena Bujiću tim prije veća zbog činjenice da se radilo o društveno-političkom i javnom radniku, uglednom građaninu i poštenom čovjeku. Kako se navodi, otežavajuća okolnost njemu kao čovjeku jeste to što je uhapšen za deportaciju Muslimana, a živi u gradu u kojem ta nacionalna zajednica čini veliki dio stanovništva. Za ove stvari treba da se ima sluha, treba imati pošten pristup, što bi smanjilo troškove, a sudu omogućilo da što prije donese odluku.
Devetorica službenika MUP-a Crne Gore oslobođeni su optužbi da su u maju 1992, kršeći Ženevsku konvenciju, protivzakonito uhapsili i predali Muslimane i Srbe vlastima Republike Srpske.
U postupku za deportacije suđeno je Branku Bujiću, Sretenu Glendži, Božidaru Stojoviću, Miloradu Šljivančaninu, Bošku Bojoviću, Milisavu Markoviću, Radoju Raduloviću, Dušku Bakraču i Miloradu Ivanoviću. Svi su podnijeli tužbe protiv države i u toku su sporovi pred osnovnim sudovima, a oslobođeni u sudskom procesu za deportacije traže oko milion eura odštete.
D.Ž.
Stojović dobio spor
Bivši načelnik Službe državne bezbjednosti u Ulcinju Božidar Stojović, koji je oslobođen u istom sudskom postupku za deportacije Muslimana i Srba 1992. godine, dobio je spor protiv Crne Gore i isplaćeno mu je 80.000 eura za neosnovano lišenje slobode. To je prva presuda koja je postala pravosnažna u predmetima gdje je devet policijskih funkcionera tužilo državu jer su neosnovano boravili u pritvoru više od dvije godine. Stojović je u pritvoru proveo više od dvije godine.