Da bismo valjano mogli komentarisati javni dug, neophodno je sagledati i visinu i strukturu duga, odnosno namjenu za koju su utrošena sredstva. U tom slučaju jasno se nameće zaključak da je skoro cio javni dug nastao kao posledica finansiranja javne potrošnje, tj. finansiranja neefikasne državne administracije i pokrivanja loših privatizacija, ocijenio je nezavisni poslanik Mladen Bojanić u intervjuu za ,,Dan”.
– Međutim, nedopustivo mali iznos sredstava je iskorišćen na infrastukturne objekte i stvaranje novih proizvodnih kapaciteta. Pored ovako velikog zaduženja, ne smijemo da zanemarimo ni preko stotinu miliona eura duga lokalnih samouprava i pola milijarde poreskog duga, od čega je realno naplativa tek petina. Mora nas brinuti svako novo zaduženje jer ekonomski prezadužena zemlja ne može da vodi nezavisnu ekonomsku politiku – kazao je Bojanić komentarišući javni dug, koji prema procjenama prelazi 73 odsto BDP-a.
Zbog čega se Vlada baš ove godine odlučila za gradnju autoputa?
– Odluka da se baš sada uđe u tako veliki i rizičan projekat imala je političku pozadinu. Nakon dvije propale najave izgradnje autoputa, smanjenja ekonomskih aktivnosti na sjeveru Crne Gore i sve većeg iseljavanja sa tog područja, Vlada je pošto-poto morala započeti taj projekat, pritom ne vodeći računa o cijeni koju će platiti svi građani.
● Kakve posledice za Crnu Goru može da ima gradnja autoputa i zaduživanje u dolarima?
– Tačno je da gotovo niko odgovoran ne može predvidjeti kurs dolara u narednih deset-dvadeset godina, ali je tačno i da niko odgovoran neće prihvatiti toliki rizik. Vlada je prihvatila zaduženje u dolarima jer nije imala drugog izbora, a samo loš menadžer nema alternativu. Doduše, ništa novo od naše vlade. Prisjetimo se koliko je već puta morala da bira između loših rješenja. Morala je početi izgradnju autoputa, a u ovom momentu kineski kredit u dolarima je jedini način za finansiranje gradnje. Loše posledice smo kroz taksu na gorivo već počeli da plaćamo.
● Da li je Crnoj Gori potrebno organičavanje kamata?
– To je kompleksno pitanje i traži dublju analizu. Nijesam pristalica lineranog ograničenja, jer krediti su veoma različiti po rokovima, namjeni ili visini iznosa. Nemoguće je izjednačiti kamatu na potrošačke kredite do godinu dana i stambene ili investicione kredite na 20 godina. Dakle, nakon analize Centralne banke, koja neopravdano dugo kasni, treba se odlučiti za model koji se neće pretvoriti u svoju suprotnost, odnosno treba ograničiti one kamate koje neće izazvati smanjenje kreditne aktivnosti banaka ili treba samo uprosječiti sve kredite. Ono što bi trebalo odmah ograničiti su troškovi koje banke neopravdano visoko naplaćuju za platni promet, odobravanje kredita, vođenje računa i, naročito, za poslovanje sa platnim karticama.
● Da li će stupanje na snagu Zakona o dobrovoljnom finansijskom restrukturiranju doprinijeti oporavku privrede?
– Ponoviću stav sa skupštinske rasprave o tom zakonu – taj zakon me asocira na čaj od nane – ne šteti, ali nema ni neke velike koristi od njega.
● Kako komentarišete poreski dug koji prelazi pola milijarde?
– Pola milijarde poreskog duga u Crnoj Gori nije moglo nastati preko noći. To je posledica dugogodišnje neažurnosti poreskih organa, uz selektivan pristup naplati poreskog duga. Dok je veći broj građana i malih i srednjih preduzeća bio u obavezi da uredno izmiruje porez, jedan broj miljenika vlasti je godinama mogao da odlaže i na kraju ne plati tu obavezu. Još jedan dokaz da u Crnoj Gori zakoni nijesu isti za sve.
Jelena Veljović
Tržište kapitala zamrlo
● Kako komentarišete trenutno stanje na tržištu kapitala u Crnoj Gori?
– Nažalost, nakon nekoliko vrlo aktivnih godina, tržište kapitala je gotovo zamrlo. Izgubljeno povjerenje je teško povratiti, pa će bankarsko tržište ostati jedini izvor finansiranja za duži niz godina. I naravno da će kroz kamatnu politiku koristiti takvu poziciju, jer kompanije nemaju alternativni izvor finansiranja.
Kako tumačite prilično čestu pojavu da imovina pojedinih kompanija vrijedi mnogo manje u odnosu na vrijednost akcija te iste kompanije na berzi?
– Dva su najvažnija razloga za to: investitori su usled mnogih nepravilnosti, koje nisu kažnjavanje, postali nepovjerljivi pa zaziru od tržišta kapitala i drugi razlog je da kupovinom akcija kupujete i prava, ali i obaveze kompanije. Imovina može da vrijedi mnogo, ali obaveze mogu biti još veće.