NIKŠIĆ- Žitelji Mjesne zajednice Grahovo, koja sa selima i zaseocima broji svega 400 stanovnika, sa sjetom se prisjećaju vremena kada je u tom kraju živjelo 4.000 stanovnika, a u proizvodnim pogonima bilo angažovano preko 300 radnika. Iako od Nikšića udaljeno manje od 50 kilometara i na dvadeset minuta od mora, smješteno uz stratešku saobraćajnicu Risan – Nikšić – Žabljak, Grahovo je kraj koji zamire. Od sedam proizvodnih pogona, hotela, bolnice, Zemljoradničke zadruge, ostale su samo ruševine, tako da varošica koja je šezdesetih godina minulog vijeka imala status opštine, danas podsjeća na sredinu koju je zadesilo bombardovanje. U dijelu regionalnog parka Orjen nalazi se 100 hektara borove šume o kojoj niko ne brine, a taj prostor pretvoren je u smetlište.
Čedo Odalović kaže da je ovaj kraj zaboravljen od svakoga, a pogotovo od Opštine Nikšić.
-Među brojnim problemima s kojima se suočavamo istakao bih prije svega ekologiju o kojoj je suvišno pričati. Iako znamo da Crna Gora od EU godišnje dobija velika novčana sredstva po tom osnovu ne mogu a da ne kažem da smo postali crnogorsko smetlište, jer se u rejonu regionalnog parka Orjen, na području Bijele gore, danima istovaraju kamioni raznoraznog otpada. Uz to, u selu, uz regionalni putni pravac ka Cetinju, preko Trešnjeva, već godinama nema svjetiljki na stubovima rasvjete- kaže Odalović, dodajući da je teško nabrojiti sve probleme.
Odalović dodaje da ima problema i sa zaposlenima u ‘’Crnagoraputu’’ koji godinama na njegovom imanju ostavljaju šut i pokošenu i sasušenu travu prilikom održavanja saobraćajnice ka Cetinju. Kako ističe, oglušili su se o sve njegove apele.
Božidar Marković, koji se nakon tri decenije radnog angažmana u Herceg Novom vratio u rodno selo, kaže da su problemi brojni i da se samo gomilaju.
-Na nas se niko ne okreće više negoli da ne postojimo. Kao da nijesmo dio Crne Gore. Ovakve ljepote i prirode nigdje nema. Izgrađena je regionalna saobraćajnica Risan – Žabljak, koja je prošla kroz ovaj kraj, ali s njom su nam se uvećali i problemi. Prolaskom saobraćajnice u Grahovo su stigli nepoznati biznismeni koji obrađuju društvenu zemlju, koju su navodno dobili na tenderu po jeftinoj cijeni. Uz to, nemilosrdno nam troše vodu, jer uključuju vodene topove da bi navodnjavali oranice. Kad govorim o problemima ne mogu, a da ne pomenem fabriku za proizvodnju kamena koja je „nikla” kraj regionalne saobraćajnice, bez saglasnosti mještana. Povrće nam je uništeno. Kupus, paradajz, peršun i ostalo povrće koje gajimo u baštama dobili su, kako ja to često kažem, zaštitni sloj prašine koja je kancerogena. Da zlo bude veće, kameni otpad se odlaže u jami nasred polja, kaže Marković, napominjući da je oko fabrike kamena sva zemlja obradiva, i da bi nadležni trebalo da se pozabave tim problemom.
Marković ističe da se ne mogu pohvaliti ni niskonaponskom mrežom koja je dotrajala.
-Veliki broj stubova je istruo i, umjesto da ih zamijene tokom ljeta, čeka se da snijeg padne kao prije nekoliko godina, pa da nas ostave bez struje po petnaest i više dana, kao da živimo u najzabačenijem kraju na svijetu, kaže Marković.
Jovan Vujačić ističe da je tužno što od 300 radnih mjesta, koliko ih je nekad bilo u Grahovu, danas nema nijedno.
-Imali smo matičara, pa smo ostali i bez njega. Jedino funkcionišu dvije kafane, dvije privatne prodavnice i fabrika za proizvodnju kamena. Najveći problem Grahova su neriješeni imovinsko – pravni odnosi. Kao poljoprivrednik još se sporim sa državom oko povraćaja zemlje, jer potražujem 27.000 kvadratnih metara. Ima još vlasnika imanja koji potražuju zemlju, koja je u većem dijelu države vraćena vlasnicima. Bitno je da jednom riješimo to pitanje, da znamo čija je zemlja koja je trenutno ničija. Niti država, niti mi možemo ući u posjed, kaže Vujačić.
Prema riječima Slobodana Samardžića, suština problema Grahova je odsustvo kadrova koji bi bili veza s vlašću i koji bi podnosili inicijative mještana.
-Tu vidim ozbiljan problem i apelujem na Opštinu Nikšić da nađe sredstva i plati profesionalca koji će da radi te poslove. Teško je očekivati da neko amaterski radi takve poslove, kaže Samardžić.
On ističe da se Grahovo raspada, a rezultat toga su potpuno pogrešni potezi, još od zemljotresa 1979. godine.
-Tada je napravljena velika greška prilikom donošenja detaljnog plana. Umjesto da očuvaju jednu od najljepših crnogorskih varošica, doveli su je do propadanja. Planom je bilo predviđeno djelimično rušenje tih objekata. Ljudi nijesu godinama mogli dobiti dozvolu da saniraju objekte, a sad se ta agonija nastavlja. Nekoliko objekata u državnoj ili društvenoj svojini, poput stambene zgrade, stare škole i Doma zdravlja je van upotrebe i oni propadaju. Umjesto da se donese odluka o izradi plana, da se o njoj obavijeste mještani i da oni izraze mišljenje, odluka je donijeta napamet. Jednostavno, problemi se ne rješavaju već se posao otaljava. Plan se ne može donositi bez katastra nepokretnosti, kategoričan je Samardžić, dodajući da je Grahovo na prekretnici i da zbog izvanredne geostrateške pozicije i preduslova ima šanse za razvoj, ali napretka ne može biti bez jačih veza sa Opštinom Nikšić. L.N.
Spomenici propadaju
Slobodan Samardžić ističe da je i spomeničko nasleđe zaboravljeno i prepušteno propadanju.
-O spomen-parku ustanka i revolucije u Grahovu, izgrađenom 1978. godine, niko ne vodi računa. Smatram da Opština Nikšić i država ne smiju dopustiti da taj spomenik tako izgleda. Dolazi puno stranaca i stid nas je kako spomenik izgleda- kaže Samardžić.
Čedo Odalović kaže da je na samom početku starog puta preko Trešnjeva za Cetinje, u neposrednoj blizini hotela u Grahovu, kraj puta postojao spomenik šesnaestorici rodoljuba koji su stradali na mostu 1942. godine.
-Spomenik rodoljubima bio je zarastao u šiblje, trnje i zatrpan smećem. Iako je taj prostor u fazi sređivanja, i sada se mogu vidjeti ostaci raznog otpada.
Nijesam želio da dozvolim da nam se istorija urušava, pa sam svakodnevno fotografije spomenika postavljao na društvenim mrežama i pisao dopise UBNOR- u i drugim organizacijama, kaže Odalović, pitajući se da li nadležne treba uvijek podsjećati na to šta je njihov posao.
Ako ima problema, biće riješeni
Iz Direkcije za saobraćaj su nam kazali da se redovno održavaju svi magistralni i regionalni putni pravci, a da su tokom sezone prioritet magistrale.
-Regionalni putni pravac Grahovo – Trešnjevo – Cetinje R – 23 redovno se održava. Taj prostor je pokošen u vrijeme sezone, a ako ima šuta na koji mještani ukazuju i otpada sve će to biti uklonjeno, saopštili su iz Direkcije za saobraćaj.
U Crnagoraputu takođe tvrde da se redovno održavaju svi putni pravci i da kontrolu bezbjednosti i prohodnosti vrše inženjeri iz Direkcije za saobraćaj koji bi im ukazali na propuste ili probleme, da ih ima.