Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda utvrdila je da su Uprava policije i Centar za socijalni rad neblagovremeno reagovali kada je pomoć od njih tražila starica K.Dž., o kojoj je „Dan” pisao krajem septembra kada su je sin i dva unuka napali pokušavajući da joj otmu 200 eura penzije. Kao najvažnije, ombudsman je primijetio da je K.Dž. prvi put prijavila slučaj nasilja u porodici Upravi policije, a potom Centru za socijalni rad Podgorica, još 21. maja 2015. godine, a Služba za odrasla i stara lica je tek 4. jula 2016. godine uputila poziv za saslušanje, znači poslije više od godinu dana.
Ombudsman je evidentirao desetak prijava koje je K.Dž. podnijela protiv sina zbog prijetnji i uvreda, a ustanovljeno je da njena unučad, za koju tvrdi da su je udarala, ne mogu krivično odgovarati jer imaju osam i deset godina i krivično ne mogu biti gonjena.
– Takvim postupanjem, iako je bila u saznanju, ta služba nije adekvatno i blagovremeno reagovala i postupila u skladu sa svojim ovlašćenjima, a pritom je bilo indicija da se radi o žrtvi zanemarivanja, eksploatacije i nasilja u porodici, ili pak da postoji opasnost da će postati žrtva. Dalje, i kod činjenice što je nakon par obavljenih razgovora u Centru za socijalni rad sa gospođom i njenim sinom, i nakon što je izvršen obilazak, odnosno kućna posjeta, dana 1. septembra 2016. godine, jasno da takve aktivnosti službe nijesu dale očekivane rezultate u prevazilaženju davno nastalog problema, a posebno kod činjenice da nakon poslednjeg prijavljenog nasilja gospođa nije bila u svom stanu, već se nalazila kod sestre na Cetinju. To dovoljno govori da sačinjeni plan usluga nije adekvatan da odgovori odavno nastaloj spornoj situaciji. U kontekstu prednjeg, ne bi se moglo kao jedno od načina prevazilaženja problema nuditi žrtvi boravak ni kod ćerke, ni kod sestre, iz prostog razloga što je žrtva suvlasnica stana i ima pravo na mirno uživanje imovine, a pri tom u procjeni slučaja nasilja u porodici nije navedeno da ista ne može da se sama o sebi stara – piše u mišljenju Zaštitnika koje je potpisao Siniša Bjeković.
Zaštitnik primjećuje da je Služba za odrasla i stara lica izvršila procjenu slučaja nasilja u porodici, ali da nije napravljen plan adekvatan nađenoj procjeni, a posebno ako se ima u vidu da se usluge socijalne zaštite pružaju u skladu sa najboljim interesom korisnika, uvažavajući njihovu životnu dob, pol, etničko i kulturno porijeklo, jezik, vjeroispovijest, životne navike, razvojne potrebe i potrebe za dodatnom podrškom u svakodnevnom funkcionisanju.
– Takođe, nije donijet plan o tome šta treba da se uradi da bi se dostigli ciljevi i ishodi, a prije svega određivanje konkretnih aktivnosti koje će se preduzeti i to: ko, kako, kada i gdje, u cilju dostizanja postavljenih ciljeva; osobe koje su uključene, odnosno ko je odgovoran za (ne)ispunjenje određenih zadatka; vremenski okvir kojim se definišu datumi za početak i za završetak zadatka; kao i opis postupaka i pokazatelja kojima osoba ili služba dokazuje da su zadaci ispunjeni i dostignuti ciljevi rada, kao i načine i vremenske rokove za redefinisanje plana ukoliko je potrebno – navodi se u mišljenju.
U sačinjavanju plana zaštite prema Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici propisano je da Centar za socijalni rad obrazuje stručni tim od predstavnika te ustanove, organa i službi lokalne uprave, policije, nevladinih organizacija i stručnjaka koji se bave pitanjima porodice, radi utvrđivanja plana pomoći žrtvi i koordinacije aktivnosti u procesu pomoći žrtvi, u skladu sa njenim potrebama i izborom. Međutim, za potrebe ovog slučaja, Centar nije obavijestio stručni tim, niti ga posebno obrazovao za potrebe ovog slučaja.
– U postupanju organa po prijavi zbog nasilja u porodici Zaštitnik pravi razliku između dvije situacije, a to je: kada nadležni organi nijesu imali niti su mogli da imaju saznanja o postojanju nasilja, i kada nadležni organi nisu imali saznanja ali su mogli da znaju da postoji nasilje. U tom smislu, u konkretnoj pravnoj stvari – nadležni organ, odnosno Centar za socijalni rad mogao je da zna da postoje neki od elemenata nasilja nad starijim licem još od 21. maja 2015. godine, ali po toj prijavi nije pravovremeno postupio. Ovo posebno treba imati u vidu iz prostog razloga što starije osobe često ne prepoznaju diskriminaciju i nijesu sigurne kome treba da se obrate jer su životni vijek provele u nekom drugom vremenu kada nije postajao ovakav zakonodavni okvir po pitanju diskriminacije. Zaštitnik naglašava da porodično nasilje mora da se suzbija od samog početka prije nego što eskalira do tragičnih posledica, a pogotovu kad su žrtve starije osobe koje su malo upoznate sa radom institucije Zaštitnika, a to potvrđuje i neznatan broj onih koji su se obratili za pomoć – piše u mišljenju.
M.S.
Sud traži proaktivan pristup
Evropski sud za ljudska prava zastupa stanovište da država nije dužna samo da obezbijedi odgovarajući pravni okvir za borbu protiv nasilja u porodici već treba da osigura njegovo efektivno sprovođenje. Praksa i presude Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima Tomašić protiv Hrvatske i Opuz protiv Turske govore o osudi države gde su u više navrata slučajevi nasilja bili prijavljivani državnim organima, ali nije uslijedila efikasna zaštita države, što je kasnije dovelo do katastrofalnih posledica po žrtve.