Javna predškolska ustanova „Đina Vrbica” danas slavi deset godina postojanja. Ustanova je prešla dug put do onoga što je ,,Đina Vrbica” danas, a u svom sastavu ima 10 vaspitnih jedinica na teritoriji cijelog grada, dvije centralne kuhinje i preko 2.800 djece uključene u različite oblike rada, uzrasta od jedne do sedam godina
Naziv nosi po Podgoričanki narodnom heroju Đurđini Đini Vrbici koja je poginula 1943. godine. Đina Vrbica je bila poznata po predratnom revolucionarnom radu, hapšena je u više navrata i bila borac od 1941. godine. Zabilježeno je da se u martu 1942. godine, pred porođajem, povlačila sa partizanskim jedinicama iz Crne Gore prema zapadnoj Bosni. Tada je obavljala dužnost političkog komesara Centralne bolnice. Porodila se 10. juna, u toku odstupnih borbi tokom Treće neprijateljske ofanzive. Pošto je devojčica koju je rodila bila isuviše slaba, ostavili su je na čuvanje jednoj porodici u Mratinju. Đina je partizanki Nadi Jovović rekla: „Ako poginem, a ti ostaneš živa, uzmi, molim te, moje dijete. Ti znaš gdje sam ga ostavila. Kasnije će, možda, da se nađe neko od moje porodice, ako ko pretekne, pa da mi to dijete podigne”. Pružila joj je svoju fotografiju: „Ovo ćeš dati mojoj djevojčici da vidi kako je njena majka izgledala”. Sudbina nije odredila da fotografija bude uručena u ruke Đinine ćerke jer je ona umrla, od promrzlina...
Đina je nastavila svoj ratni put, a aprila 1943. godine, tražila je da se vrati u Crnu Goru, u nadi da će naći ćerku, ne znajući da ona više nije živa. Krenula je i poginula u borbama kod Teslića, 29. maja 1943. godine, kada joj je granata raznela tijelo.
Nekada je njena bista bila kod hotela „Crna Gora” pa je uklonjena, a sada je ispred vrtića iznad Gintaša koji i nosi njeno ime. Đinini naslednici smatraju da zavređuje više. Novinarka Tanja Đurović, sestrična Đine Vrbice, kaže da se o njenoj tetki nažalost malo zna. U njenoj kući, na zidovima dnevne sobe, među fotografijama dominira upravo Đinin portret, a pored nje pjesma koju je pisala. Tanja Đurović počinje da recituje, ali taj trenutak prekidaju suze.
- Đina je 1937. godine bila u zatočena u sarajavskim kazamatima gdje je napisala pjesmu koju čuvam. Bila je mučena, ali je smogla snage da napiše ispovjednu pjesmu. Ona je treće dijete od majke Anđe Vrbica Drecun i oca Laza– priča Tanja Đurović.
Đurović kaže da je u Beogradu, na Ekonomskom fakultetu, postojala bista njene tetke, a na zagrebačnom sveučilištu zlatnim slovima upisana je kao narodni heroj. Inače, studirala je u Zagrebu i Beogradu.
- Naši joj se nijesu odužili. Predškolska ustanova nosi njeno ime za šta je zaslužna Sofija Klikovac, bivša direktorica ustanove – kaže Đurović.
Tanja Đurović ne pamti svoju tetku, rođenu sestru njene majke, ali je mnogo slušala i čitala o njoj.
- Bosna je proglasila narodnim herojem, a ne Crna Gora. Tamo je poginula vraćajući se da nađe dijete koje je ostavila porodici u Pivi da je čuva. Međutim dijete nije preživjelo, a ona je ne znajući za to poslije pogibije muža Ljubiše Miodragovića u Sandžaku 1942. godine, htjela pošto poto da se vrati za dijete. Poginula je kod Teslića, a njeni posmrtni ostaci sada počivaju u spomen kosturnici na Gorici – kaže Đurović.
Sjeća se i događaja iz Budve, iz 1953. godine.
- Sreli smo tokom šetnje Blaža i Lidiu Jovanović. Tada je Blažo rekao mojoj majci „Bose imam dvije vijesti da ti kažem. Jednu neprijatnu, a drugu prijatnu. Đina je proglašena narodnim herojem, a druga je što je mi nijesmo proglasili” - sjeća se Đurović. A.D. – S.R.
Priredba za rođendan
Najslađa muzika za uši- osmijesi mališana juče su u sali Gimnazije „Slobodan Škerović” bili u prvom planu. Uživali su najmlađi u predstavi „Luckasti klovnovi” koja je poklon JPU „Đina Vrbica” svoj djeci povodom proslave deset godina postojanja. Prvi redovi su bili rezervisani za djecu kojima osmijeh nije silazio sa lica, a bilo je i onih koji su stajali cijelo vrijeme kako nešto ne bi propustili.
- Prosto ne mogu da vjerujem da mu nešto ovoliko može zaokupiti pažnju a da to nisu autići, brodovi, kamioni. Smije se cijelo vrijeme pa pogleda u mene da vidi je li i meni smiješno. Mislila sam da djecu dovedem na ovu predstavu pa da drugu preskočimo, ali ćemo definitivno pogledati obje- kazala je mama Jelena.
Pi ar vrtića Milica Medojević navodi da su odlučili da im na rođendanskom slavlju najvažniji gosti budu mališani.
- Poklanjamo im dvije dječje predstave i to „Luckasti klovnovi” i „Kako rastu veliki ljudi”. Klovnovi su se juče odigrali u tri termina u 10, 12 i 17 časova, a u istim terminima i u sali Gimnazije danas će se odigrati predstava „Kako rastu veliki ljudi”- Njegoš za djecu. Kapacitet sale je 300 mjesta pa pozivamo roditelje da nam se pridruže da zajedno podijelimo osmijeh i proslavimo rođendan- poručila je Medojević.
U školu pošla krijući
Za Đinu Vrbicu se veže i jedna anegdota - krijući od majke počela je u školu.
- Kad je pošla u školu imala je samo pet godina, a moja baba, njena majka, to nije znala. Moja majka Bosa je išla u školu, iza Sat kule gdje je kasnije bio Prirodnjački muzej i baba je pošla da vidi kako uči. Učitelj je rekao „Ova bi mogla bolje, ali ova mlađa je super”. Baba je bila šokirana. Moja majka je rođena 1911. godine, a Đina 6. maja 1913. godine na Đurđevdan i zato je dobila ime Đurđina – rekla je Tanja Đurović.