V
lada treba da uloži nove napore kako bi došlo do privatizacije željezničkog sektora, navedeno je u dokumentu strategija razvoja željeznice u narednih deset godina. Kao razlog takve odluke, kako se navodi u dokumentu koji je Vlada usvojila na sjednici krajem marta, jeste to što željeznički sektor bilježi negativne bilanse, nerentabilnost i evidentna je prevelika zaduženost, ali i međusobna potraživanja koja loše utiču na rad tih kompanija.
– Potrebno je povećati atraktivnosti željeznice za privatni kapital kroz uvođenje konkurencije na mreži i stvaranje prepoznatljive nezavisnosti regulatornog tijela, kao i povećanje produktivnosti željezničkog sektora kroz pojedinačan pristup kompanijama, u kome će aktivnost voditi većinski vlasnik, odnosno Vlada. Potrebno je nastaviti zaustavljeni proces restrukturiranja željezničkih kompanija kroz profesionalizaciju menadžmenta i promjenu kriterijuma, promjenu tehnologije i unutrašnje organizacije ka tržištu, unapređenje ljudskih resursa. Takođe, neophodno je uskladiti broj zaposlenih sa obimom rada i produktivnošću rada željezničkih kompanija u odnosu na konkurenciju i regionalni prosjek – piše u dokumentu.
U strategiji je navedeno da je Vlada još od restrukturiranja nekada jedinstvene Željeznice planirala da privatizuje željezničke kompanije.
– Ova odluka je prvenstveno odluka Vlade koja je smatrala da probleme u željezničkom sektoru treba rješavati kroz privatizaciju gotovo svih djelova sistema, osim djelatnosti regulisanja saobraćaja. Međutim, već 2008. godine nastupila je finansijska kriza u svijetu koja je smanjila interes za privatne investicije u željeznički sektor, te namjere Vlade za privatizacijom pojedinih djelatnosti željezničkog sektora nijesu više imale uporište u novoj realnosti okruženja. Plan privatizacije je bio izuzetno ambiciozan, izbor strateških partnera za djelatnosti putničkog i teretnog saobraćaja i održavanja željezničke infrastrukture, prodaju kontrolnog paketa akcija za Održavanje voznih sredstava, dodjeljivanje koncesija za željezničke stanice i zemljište. Nosioci svih ovih aktivnosti su bili Vlada, Savjet za privatizaciju, organi rukovođenja društva i sindikati. Poslije jednog neuspjelog tendera za privatizaciju društva za željeznički prevoz robe Montekarga ovaj proces je zaustavljen, a privatizacija drugih djelatnosti i kompanija nije ni pokušavana – piše u dokumentu.
Oni podsjećaju da je restrukturiranje željeznica izvršeno u periodu 2008–2010. godine obuhvatilo vertikalnu podjelu kompanije po djelatnostima i preuzimanje dugova od strane države.
– Međutim, u periodu koji je slijedio nakon toga, poslovni rezultati novostvorenih kompanija nijesu pokazali značajne promjene. Sve kompanije u periodu od 2012. do 2015. i dalje su imale negativne bilanse u poslovanju, osim Montekarga u 2015. godini. To je dokaz da restrukturiranje nije završeno, to jeste prekinuto je nakon organizacionih promjena završenih 2011. godine sa izdvajanjem OŽVS. Druga faza restrukturiranja željezničkih kompanija treba da obuhvati takozvano operativno restrukturiranje kao što su racionalizacija troškova, otpuštanje radne snage, zatvaranja ili integracija poslovnih jedinica, izrade nove unutrašnje organizacije novostvorenih kompanija, optimizacija poslovnih procesa, profesionalni menadžment, što je samo djelimično urađeno – navodi se u dokumentu.
Preduzećima je preporučeno i da smanje broj zaposlenih.
– Poslovanje ŽICG je finansijski održivo čak i u ovim uslovima malog učešća prihoda iz osnovne djelatnosti i može nesmetano da funkcioniše ukoliko bi ŽPCG i Montekargo redovno plaćali svoje obaveze po osnovu naknada i utrošene električne energije visokog napona, što nije slučaj u dijelu prevoza putnika. Neredovno plaćanje ovih obaveza direktno blokira ŽICG. Jedna od mjera na kojima ŽPCG treba da radi jeste i smanjenje troškova i stvaranje efikasnog prevoznika sa minimalnim brojem zaposlenih, sa produktivnošću koja omogućava konkurentnost na transportnom tržištu. Čini se, ipak, da je ključno pitanje ovdje izbor visoko profesionalnog i sposobnog menadžmenta koji zahtijeva ova vrsta djelatnosti. Samostalno funkcionisanje OŽVS dovodi se u pitanje ako gledamo čisto ekonomski pristup. Znatna sredstva se odlivaju iz Crne Gore za popravke i remont voznih sredstava, jer OŽVS vrši uglavnom samo tekuće održavanje, za koje se vode dugotrajna i iscrpljujuća ugovaranja usluga, a čiji su dodatni troškovi za PDV sada od 200 do 300 hiljada eura na godišnjem nivou – navodi se u strategiji razvoja željeznice do 2027. godine.
B.Ma.
Duguju preko sedam miliona za poreze
Željezničke kompanije, osim negativnih bilansa, imaju ogroman dug za poreze i u vrhu su crne liste Poreske uprave po osnovu duga za poreze i doprinose na lična primanja. Kompanija Željeznička infrastruktura duguje 3,4 miliona, Željeznički prevoz malo manje od tri miliona, dok kompanija Održavanje željezničkih voznih sredstava duguje 1,6 miliona eura. Još se ne zna način na koji će željeznička preduzeća otplatiti poreski dug, imajući u vidu da su dobijali državnu pomoć i da se stoga ne mogu prijaviti za otplatu duga u 60 mjesečnih rata shodno Zakonu o reprogramu.