-Piše: Vladan Šćepanović
Najavljen je novi zakon, oštar, naravno, kako i priliči pravno uređenoj i demokratskoj zemlji kakva je Crna Gora. Zakon se odnosi na sankcionisanje svih onih koji se usude da upute uvrede. Razumljivo, s obzirom na to da vlast smatra sebe državom, a svi oni vezani za vlast su tvorci te države, moraju se birati riječi, a posebno riječi upućene stranim faktorima poput NATO pakta, raznih diplomata koji nam žele sve najbolje, ambasada koje prosto ne znaju kud će sa novcem, pa nam svesrdno pomažu... Postavlja se pitanje zašto se uvode mjere kažnjavanja, je li to narod nezahvalan, pa kudi sve dobro što je urađeno, ili to što je urađeno nije dobro? To je baš enigma.
Naravno, s obzirom na to da im se neće smjeti kazati ništa ružno, onda je bolje biti fleksibilan i naći načina da se uvaži tridesetogodišnji trud i rad vladajuće garniture i mislim da je red da im se javno zahvalimo. Napravimo hronologiju uspjeha na svim nivoima, ali ukratko, jer toliko su toga učinili za narod i zemlju, da bi nam trebao jedan zaseban broj dnevne štampe, zajedno sa prostorom za čitulje.
Hvala vam za sve, za sve one sirotinjske jeseni i zime, jer treba da se naučimo šta znači nemati, kao što ste vi to naučili i prošli i sve te milione, za koje vas zluradi neprijatelji države prozivaju, vi ste ih zaslužili, pa kad dođemo na red, biće i za nas. Hvala što ste nas oslobodili vjere u bolje sjutra, jer zašto bismo prizivali bolje, ako ste nam rekli da nam je dobro i da smo lideri u svemu. Mi vama vjerujemo, jer vaša riječ je tvrđa od kamena, pa koliko ste samo puta to dokazali, ali narodu nikad ugoditi. Hvala što ste nam pomogli da konačno shvatimo ko smo, ili šta smo i što konačno ulazimo u period kada nema nikakve potrebe misliti i govoriti, jer tu ste vi da govorite i mislite za nas, da nas vodite, gdje god to bilo. Hvala što ste nas naučili da budemo istinske patriote, jer šta su Jugoslavija, Srbija i njeno Kosovo, kakve mi veze imamo s Rusijom i zašto bi se mi grlili sa njima, mi imamo Amere, Njemce ili Holanđane, zdrave nacije i zemlje, od kojih možemo poprimiti zdravi duh i vjeru, za našu djecu, za sva buduća pokoljenja.
Zaista smo ponosni na vas i vašu političku evoluciju i znamo da, iako ste bili punoljetni, nijeste bili dovoljno zreli da ne znate kako rušenje Jugoslavije neće donijeti dobro. Ubijeđen sam da nijeste znali kako bi ljudi koje ste potpaljivali preko medija i poslali na ratište, možda mogli da stradaju, jer vi ste još bili pod uticajem lijepog djetinjstva, kada ste igrali borbe ili gledali akcione filmove, u kojima se moglo ginuti više puta. Uvidjeli ste mnogo stvari, može se reći – na vrijeme, bez obzira na sve one koji su otišli zauvijek, kako u ratu, tako i u miru, bez obzira na uništene živote, porodice, talente i sve ono kreativno što jedan narod čini ponosnim. Ipak, od onog momenta kad su vas počele finansirati strane ambasade i obavještajne službe, jednostavno ste progledali i sve preokrenuli u korist nacije, da prosto nema primjera u Evropi kako se može, bez velikog interesa, boriti za svoj narod i zemlju, a procenat koji ste uzeli, mislim da bi naš narod uvijek bio za to da vam se da, ako vam je malo recite, tu smo, skupićemo, zaslužili ste.
Hvala što ste nas sačuvali od bombardovanja, tako se to radi, ode se fino kod tih dobrih ljudi, zamoli se, ako treba i zaplače, iznesu se ljudima povjerljivi podaci, da im situacija bude jasnija, jer samo patriote kao što ste vi su spremni da na sve za nas, hvala vam, zaista. Toliko je toga urađeno, da čovjeku dah zastane. Koliko je samo puteva urađeno, vodovodne i elektro infrastrukture, pa treba se podići pa vam se zahvaliti što u 21. vijeku skoro svi imamo asfalt, struju i vodu, pa i ako ste se ugradili, razumijemo, neka ste uzeli, neka ste sagradili i vaša djeca moraju imati krov nad glavom i školovati se, kao da je bitno gdje, London, Pariz, Njujork, jer to su kadrovi koji će nas voditi kao vi. Mi samo treba da se pustimo niz rijeku i uživamo u splavarenju na životu sagrađenom od bukovih balvana, koji su mrtvi,a li nikad neće strunuti.
Hvala vama i vašim stranim partnerima što ste fabrike, gdje su radile hiljade radnika, sveli na par stotina, jer osim toga što su bili višak i u fabrikama i u životu, ti nesretni radnici su stalno nešto tražili i bunili se. Bolje je što ste ih poslali kući, pa tamo neka se bune, samo najjači su ostavljeni, oni koji mogu raditi za trojicu i koji slušaju šta im se kaže, a ne štrajk za svaku sitnicu. Što se tiče nezaposlenih, red se mora poštovati, prvo oni zaslužni, pa tek oni koji se nijesu pokazali kao dobri saradnici svih ovih godina, ako bude mjesta.
Hvala i za ovo divno reformisano i moderno školstvo u kome stručni kadrovi ne postoje, jer nijesu ni potrebni, dovoljno je što su kadrovi. Oni samo treba da pročitaju što im je dostavljeno i ne razmišljaju puno o sadržaju, već da naša djeca konačno shvate da nijesu ono što su ih učili djedovi i očevi, da smo svi pogrešno pričali, pisali i mislili. Hvala što naciju izvodite na pravi put, „ma” to nije put, to je autoput.
Kako čovjek da se ne prisjeti vaše borbe, osim ratišta, onih slavnih devedesetih, kad ste se borili da oporavite našu ekonomiju i koliko je samo cigara, nafte i ko zna čega sve, prešlo preko vaših ruka. Zbilja je trebalo sve to utovariti, istovariti i izvesti, strašno, a sve to da bi nama bilo bolje... Emocije prorade, čovjek ne može ostati ravnodušan. Hvala vladi koja je uglavnom ista od devedesete pa do danas, jer ko bi vas zamijenio i kako neko da se upusti da nešto stvara poslije vas, kako? Stvorili ste i državu, drugi su imali ideje i želje, ali se sve svodilo na priču. Vi ste je stvorili i ona je vaša, i rijeke i planine, i ovo plavo nebo, sve je vaše, pa kome se ne sviđa neka seli, nebitno, ionako nas je previše. Dvije trećine treba da idu, sretan im put, taman malo da prodišete poslije ove silne borbe, skoro tri decenije, borbe za narod, vaš narod i vašu zemlju, hvala... hvala. Koliko je samo poreza, taksi, kazni, računa trebalo naplatiti da bi ova zemlja oživjela, a pojedini prigovaraju gdje ide taj novac, strašno. Vi ste se dokazali kao najspremniji do sada da usmjerite novac na pravi način i ne krije nam se, a svak ko sumnja u vašu stručnost za tu oblast, neka se zapita, odakle ovako stabilna privreda i ekonomija, ko to mukotrpno održava, uprkos pritiscima i klevetama.
Ne slušajte nikoga, ni ove silne strane i domaće ekonomiste, pravnike, profesore, nikoga, a pogotovo ne narod, to nipošto, jer narod vam je kao navijačka grupa, svi misle da su rođeni za trenera, a taktiku nemaju. Vi imate taktiku i zdravu viziju i ako ne ide milom, onda se ide đonom, to je pravi način vođenja politike, gdje bismo bili da ne radite tako, a ne kao u nekim zemljama gdje vladaju oni koji za svaku sitnicu raspisuju referendum i pitaju narod šta da rade, to je samo odraz njihove nestručnosti i nesigurnosti u vođenju države. Vi imate petlju da najkrupnija državna pitanja rješavate sami, bez raznih bespotrebnih eksperata i naroda koji, odavno već, ne zna ništa. Hvala za sve, za blagostanje i bogatstvo, nebitno čije, za sigurnost obezbijeđenu NATO paktom i našim žandarima, hvala za svu tu omladinu koja se odselila i zaposlila po inostranstvu, da nije bilo vas ne bi svijeta gledali. Mi, koji ostajemo, moramo biti zahvalni, jer svakako novi zakon propisuje da prigovori, ili ne daj bože uvrede, mogu skupo da nas koštaju, pa ako je tako,onda hvala, pa dokle će se izdržati, vidjećemo.
Na kraju ove zahvalnice, koja je suviše skromna i kratka za sve što ste uradili za nas, lijepo bi bilo pozdraviti vas starom, narodnom umotvorinom, koja će najbolje oslikati naže oduševljenje i zadovoljstvo: „Kamen vam u sve što ste uradili, što radite i što imate, u sve vam kamen”.