Crnogorski sudovi sve češće izriču oslobađajuće presude i kazne ispod zakonom propisanog minimuma aktuelnim državnim funkcionerima koji su u sukobu sa zakonom zbog zloupotrebe službenog položaja. Takve odluke, po ocjeni strukovne i laičke javnosti, najčešće su upitne i stiče se utisak da se radi o privilegiji „odabranih” ili nedostatku kapaciteta za borbu protiv korupcije.
Advokat MANS-a Veselin Radulović smatra da su oslobađajuće presude i presude sa uslovnim osudama i kaznama na granici ili ispod zakonskog minimuma koje sudovi izriču državnim funkcionerima u najmanju ruku diskutabilne.
– Kada se takvi postupci pokrenu, javnosti se to pokušava prikazati kao odlučnost u suzbijanju ovih krivičnih djela. Međutim, epilog tih slučajeva pokazuje da se radi o fingiranju borbe protiv kriminaliteta, jer bi, u protivnom, veliki broj oslobađajućih presuda uzrokovao neku vrstu odgovornosti državnih tužilaca koji nijesu umjeli ili nijesu htjeli da uspješno obave funkciju krivičnog gonjenja. Ipak, nijedan tužilac nikada nije odgovarao čak ni kada su propusti koji su doveli do oslobađajuće presude bili očigledni. U slučajevima gdje su optuženi državni funkcioneri dodatno pokazuju da u crnogorskom pravosuđu ne postoji ni dovoljno volje, ali ni kapaciteta za borbu protiv korupcije – kazao je Radulović.
Prije samo pola godine tužilaštvo je odustalo od krivičnog gonjenja protiv bivšeg predsjednika opštine Nikšić Nebojše Radojičića. U nalazu vještaka finansijske struke Milenka Popovića nije bilo dokaza protiv Radojičića, koji je bio optužen za produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Tužilac Živko Savović svoju odluku je pravdao nalazom i mišljenjem vještaka finansijske struke Popovića, na osnovu kojeg nije bilo elemenata za donošenje drugačije presude. Prvostepenu presudu Radojičiću je izrekla sudija Specijalizovanog odjeljenja podgoričkog Višeg suda Suzana Mugoša.
Radojičić se teretio da je u toku 2012. godine prilikom izvođenja radova nabavke roba i usluga za potrebe adaptacije i renoviranja pozorišne sale „Scena 213 – Sindčel” u Nikšiću jednom broju pravnih lica pribavio korist i teže povrijedio prava drugih zainteresovanih potencijalnih ponuđača da učestvuju u postupku javne nabavke.
Viši sud je potvrdio i da Radojičić nije kriv za zloupotrebu službenog položaja prilikom rekonstrukcije pomoćnog stadiona Fudbalskog kluba (FK) Sutjeska te za rekonstrukciju Poslovnog centra Sindčel, radova na kapeli pod Trebjesom, aerodromu Kapino Polje, Dnevnom centru i Muzičkoj školi.
I nekadašnji prvi čovjek Bara Žarko Pavićević osuđen je u februaru ove godine na svega godinu zatvora, jer je mimo odluka lokalnog parlamenta novcem građana vraćao dugove Prvoj banci kako bi Opština završila izgradnju stanova za potrebe zaposlenih u ministarstvima rada i prosvjete i Fondu zdravstva, iako to nije bilo u interesu grada, čime je toj opštini pričinio štetu za 1,78 miliona eura.
– Da postoji stvarna volja za suzbijanje ove vrste kriminaliteta sudovi ne bi izricali uslovne osude i kazne ispod zakonom propisanog minimuma, već bi njihova reakcija bila onakva kakva je u slučajevima gdje optuženi nijesu državni funkcioneri i gdje optuženi nemaju političku moć – zaključuje advokat Radulović.
Kada se svemu navedenom, tvrdi on, doda činjenica da ogromna imovima brojnih funkcionera čije zakonito porijeklo se ne može objasniti ostaje netaknuta, onda je jedini zaključak da crnogorsko pravosuđe još uvijek nije u stanju da pošalje jasnu poruku da se korupcija ne isplati.
Zloupotrebe raznih vrsta ima i u drugim sferama, pa je tako prije izvjesnog vremena suspendovani komandant Specijalne antiterorističke jedinice Radosav Lješković osuđen na pet mjeseci zatvora zbog pomoći učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela. Lješković je sačinio zajednički izvještaj o upotrebi sredstava prinude sa još 54 pripadnika te jedinice nakon protesta Demokratskog fronta 24. oktobra 2015. godine, i time svjesno prekršio propise i od javnosti sakrio „sajovce” koji su mučili i zlostavljali građane nakon razbijanja demonstracija. Lješković je mogao biti osuđen na kaznu zatvora od tri mjeseca do pet godina. Njegov branilac advokat Zdravko Begović tvrdio je ranije da je sporni izvještaj sačinjen ne zbog prikrivanja, već zbog nedostatka vremena i vanredne situacije u kojoj su se nalazili.
U postupku je utvrđeno da su „sajovci” te večeri na tri lokacije mučili i zlostavljali veći broj lica, pa je tužilac pojasnila da su oni, umjesto da, kako propisi nalažu, svaki od njih sastavi pojedinačni izvještaj, predali zajednički u kome nijesu navedena sredstva prinude koja su nesporno korišćena. Lješković je time onemogućio da do danas budu otkriveni pripadnici te jedinice koji su tukli građane i razbijali njihovu imovinu.
Po mišljenju Zorana Vujičića iz Građanske alijanse, na ovaj način funkcioneri se samo stimulišu da rade nezakonite stvari.
– Uslovne ili kazne zatvora do šest mjeseci samo su bacanje prašine u oči građanima, jer na taj način osuđenom zakonski ne prestaje radni odnos pa je suština kazne obesmišljena. Pitanje odgovornosti sudija i tužilaca i ocjena njihovog rada konačno mora da postoji i da svako ko loše radi treba da ustupi mjesto kvalitetnijem od sebe. Primjena Etičkog kodeksa sudija i tužilaca mora biti na većem nivou. Građani moraju biti informisani o načinu kako mogu da prijave sve neetične zahtjeve ili ponašanja sudija i tužilaca, a to znači još veću transparentnost u radu pravosuđa – objašnjava Vujičić.
VJ.DAMJANOVIĆ
Stamatović nevin
I generalni direktor Direktorata za konzularne poslove Željko Stamatović prije dva dana je, prvostepenom presudom, oslobođen optužbe da je zloupotrijebio službeni položaj. Odluku je donijela sudija Višeg suda Ana Vuković.
Stamatoviću se optužnim predlogom stavljalo na teret da je od 14. septembra 2015. godine do 22. januara 2016. godine, nezakonitim odobravanjem izdavanja viza, omogućio većem broju stranih državljana da uđu, borave i prelaze preko teritorije Crne Gore, radi nelegalnog prelaska u Srbiju i zemlje Evropske unije.
Utvrditi odgovornost tužilaca i sudija
Sve veći broj oslobađajućih presuda funkcionerima još jednom potvrđuje ono na šta u Građanskoj alijansi odavno ukazujemo, kazao je za „Dan” Zoran Vujičić. On ističe da se pitanje odgovornosti rada tužilaca mora konačno pokrenuti.
– Oslobađajuće presude sa jedne strane ukazuju na manjak kvalitetnih dokaza koje je tužilac prikupio, a sa druge strane njihov relaksiran pristup jer neće odgovarati za svoj (ne)rad. Brojni su primjeri u kojima su građani zbog oslobađajućih presuda plaćali odštete pa smo dolazili u apsurdne situacije da neko ko je izvršio neko krivično djelo na kraju postupka za „kaznu” dobije odštetu koje naravno građani plate – tvrdi Vujičić.
Politički uticaj i pritisak javnosti
Advokat Zdravko Begović ističe da je krivično djelo zloupotreba službenog položaja vrlo složeno i teško za dokazivanje. Međutim, i pored te činjenice, kada su u pitanju ovi predmeti nije rijedak slučaj da se oni pokreću zbog pritiska javnosti i da su politički obojeni. Česte oslobađajuće presude ili kazne ispod zakonskog minimuma po njemu su vrlo simptomatične, ali, kako navodi, postoje i objektivne okolnosti od faze istrage do glavnog pretresa koje mogu da promijene tok i da utiču na konačni ishod.