Status nepokretnog kulturnog dobra u Podgorici su tokom ove godine dobila četiri objekta -zgrada Glavnog grada, Muzička škola „Vasa Pavić”, Labud (ili Galeb) plaža i zgrada Pošte u centru grada, saopštili su iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Iz Uprave su naveli i da širom Crne Gore postoji još objekata koji su predmet stručne pažnje za uspostavljanjem zaštite.
Labud plaža datira od 1960. godine, djelo Vukote Tupe Vukotića, predstavlja kombinaciju otvorenih i zatvorenih, natkritih i nenatkritih prostora, tretiranih u natur-betonu i oblozi oblucima kojima je prekrivena plaža. Objekat se ugradio u strukturu korita Morače, gdje kao brod ledolomac savlađuje prepreke – polomljene pećine.
Zgrada Pošta 1 sagrađena je 1948. godine i svojim karakteristikama diktirala je buduću arhitekturu na Bulevaru svetog Petra Cetinjskog. Arhitekta Vujadin Popović osjetio je značaj objekta na uglu ne kao kraj bloka, nego kao mjesto za izmjenu koraka.
Zaštita sva četiri djela uslijedila su nakon predloga arhitekte Andrije Markuše, koji ih je obuhvatio inicijativom „Za zaštitu 48 djela arhitekture XX vijeka Crne Gore” još u maju 2012. godine. Iako zadovoljan što se konačno nešto počelo raditi na zaštiti značajnih objekata u Glavnom gradu, Markuš se pita zašto se radi parcijalno, a ne istovremeno, kako je i očekivao.
– Ako je to prvo što je urađeno to je dobro ali sam ja postao jako hladan na sve to jer je to samo mali dio od one koja je trebalo da se uradi, s obzirom da sam dao predlog da se na teritoriji Crne Gore zaštiti 48 najboljih djela. O njima ne treba ni da se raspravlja jer su ta djela već dokazana u naučnim krugovima. To su djela bez kojih ne može da se piše istorija Crne Gore. Zaista ne sumnjam u dobru namjeru Uprave za zaštitu kulturnih dobara, niti u moje kolege ali sumnjam u institucije kojima ta Uprava polaže račune, u pojedince iz tih institucija koji su u vezi sa krupnim, građevinskim, neregularnim biznisom koji dok ne iscrpe sve svoje interese, ne dozvoljava da se neko dobro kulture zaštiti – kazao je Markuš.
Crna Gora je kako navodi, zbog bombardovanja i istorijskih „udesa” dosta stradala pa im veoma malo nasleđa kulture i smiješno je pričati o zaštiti samo par objekata.
– Pritom, ta zaštita je formalna i ona ne znači apsolutno ništa, osim da se prvobitan izgled tog zaštićenog objekta nikada ne smije promjeniti. Jer, sva arhitektonska djela su zaštićena Zakonom o autorskim pravima, a ovo je posebna zaštita koju Uprava donosi i ona bi na poseban način trebala i da štiti ta djela. Kao na primjer, da sva djela uđu u finansijski program za njihovo održavanje i vraćanje u prvobitno stanje. Mora se imati na umu i da se treba štititi djelo kulture a ne nekulture kako se to nekad „desi”. A djelo nekulture se desio nažalost hotelu Podgorica. Kultura je ono što je Svetlana Kana Radević napravila, a nekultura je ono što je u prvoj rekonstrukciji uradio investitor- kad se rušio dio hotela i totalno ga izmjenio. Znači, oni sad ako zaštite hotel Podgoricu zaštitili su i dobro kulture i nekulture - poručio je Markuš.
On je napomenuo i da je predložio zaštitu kompletnog Bloka pet, ali da to, kako je čuo nezvanično neće moći biti prihvaćeno jer je ogroman kompleks u pitanju. Istakao je i da je to moguće u Italiji, Londonu i drugim gradovima i društvima pa zašto ne bi moglo i kod nas.
S.R.-N.S.
Predložena djela za zaštitu
Inicijativom „48 djela arhitekture 20. vijeka Crne Gore” na teritoriji Podgorice obuhvaćeni su Blok 5, dva djela Vukote Tupe Vukotića i to Labud plaža i kapela Čepurci, Služba društvenog knjigovodstva autora Milorada Vukotića, Muška zanatska škole Periše Vukotić, Privredni sud, nekada Carinarnica djelo Gligorija Vukčevića, Mašinska škola danasa a nekad OŠ „Radojica Perović” arhitekte Jure Gruzinova, SC Morača djelo Predraga Dmitrovića. Tu su i stambeno poslovna zgrada do Pošte u centru i zgrada Izvršnog vijeća Radmile Zdravković, zgrada ranije Vlade- društveno političkih organizacija arhitekte Radosava Zekovića, Skaline arhitekte Vasilija Kneževića. Zatim stambena zgrada u Bulevaru svetog Petra Cetinjskog autora Jovana Jovice Miloševića, vrtić na Koniku arhitekte Branislava Poleksića, zgrade Opštine i Komore Podgorice, djela Veliše Popovića, hotel Crna Gora, Pošta 1 i stambena zgrada na uglu ulice Sloboda i Novaka Miloševa arhitekte Vujadina Popovića, OŠ „Maksim Gorki” djelo Milana Popovića, Upravna zgrada Aluminijskog kombinata arhitekte Pavla Popovića, hotel Podgorica, Leksikografski zavod i PC Kruševac djela Svetlane Kane Radević, kao i zgrade Pobjede i RZUP-a arhitekte Ilije Šćepanovića.
Dobro kulture, a ne kulturno dobro
Andrija Markuš smatra da Uprava za zaštitu kulturnih dobara nosi pogrešan naziv te da je ispravno reći „dobro kulture” a ne „kulturno dobro”.
– Čovjek može biti kulturan ili nekulturan, a ne može se za neko djelo, objekat.... reći da je kulturno kao što to stoji u nazivu uprave. Znači, mi provlačimo greške od starta, od naziva neke ustanove pa preko svega ostalog –ukazao je Markuš.