Kada čujete sintagmu „Na licu mjesta”, odmah počinju da naviru asocijacije vezane za neki naslov iz crne hronike, ili kakvo slično nemilo dešavanje. No, ako vas narednih dana put nanese do podgoričkog „Bluz bara” na licu mjesta moći ćete da se uvjerite da je sasvim druga priča u pitanju. Priča, koja i te kako ima veze sa lijepim, sa estetikom, sa bojama koje hrane dušu čovjeka samo onim najljepšim i najplemenitijim. Jer, u „Bluz baru” u toku je samostalna izložba slika akademske likovne umjetnice Sonje Đuranović, koju jeste naslovila „Na licu mjesta”, ali, na kojoj, kao i dosad, domaštava i izmaštava nježni, ali i višestriko simbolični motiv cvijeta. Onaj simbol koji je, kako i sama kaže, postao njen prepoznatljivi znak. Slikarka dodaje i da ne voli kada se počne potencirati muško-ženska priča, čim se spomene ovaj motiv.
- Ne, meni je cvijet čisto polazište. Jer, ja istražujem i pozadinu i na njoj mnogo radim kao i na samom motivu. A cvijet je motiv sam za sebe, po sebi, jednostavan motiv koji se transformiše. Nekada je to samo neka slobodna linija, izdužena, nekada asocira na neki cvijet, ali nema simboliku. Jer, moji cvjetovi, biljke imaju razna čitanja i razna tumačenja, kako moja, tako i kod publike – kaže Sonja Đuranović.
Postavku, koja se može pogledati do sredine januara, čini 20-ak slika, minijatura kao i srednjih formata, a sve su rađene tehnikom akrilika na platnu. Zanimalo nas je i otkud i zašto naziv izložbe „Sa lica mjesta”.
- Naziv izložbe je proizašao iz potrebe da ono na čemu trenutno radim direktno i prezentujem. Dosadašnji ciklusi su nosili nazive u skladu s onim što je na nivou sadržaja prisutno na mojim radovima, a ovaj ciklus je nastao u relativno kratkom periodu i smatrala sam da je kao jedna mala cjelina zaokruženi, uhvaćeni trenutak, koji je sadržan i kroz sam naziv – kaže slikarka. Pruža i dodatno objašnjenje naziva izložbe, prbližavajući nas predstavljenom.
- „Sa lica mjesta” preispituje lični aktuelni trenutak i nudi različite načine da se razumije predstavljena priroda, kao i sama priroda izložbe. Kontekst, u stvari sadržaj izložbe, može se posmatrati i kao akumulacija vremena i događaja koji su bili potencirani prolaznošću i neuhvatljivošću. Ciklus je nastao na osnovu potrebe da osvojim neka nova mjesta i istovremeno zadržim dosljednost u poetskom smislu. Što se tiče samog motiva - cvijet, biljka, to je polazište na mojim slikama, ali je to u stvari višegodišnje istraživanje koje je rezultiralo stvaranjem ličnog znaka, simbola – naglašava umjetnica.
Zato nam je bilo zanimljivo čuti i na koji način slikarka vidi sopstvene mijene u izrazu.
- Naravno da sam se izmijenila. Da, napredujem, eksperimentišem, a ponekad se i vraćam. To je veoma složen proces rada, jer ja u stvari sliku gradim podslikavanjem, prelsikavanjem, vodeći računa o kompoziciji, koloritu, crtežu, dragocjenim površinama prethodnih slojeva, kao i onima koji slijede, i sam taj proces i istraživanje dovodi do naizgled kopiranja same sebe, odnosno do novih rezultata – ističe Sonja Đuranović.
Inače, ova postavka nije njeno prvo predstavljanje u ovom neformalnom, ali prepoznatljivom izložbenom prostoru.
- Godine 1995. nas petoro izlagalo je u ovom prostoru, i postalo je tradicija da se ovdje pred Novu godinu napravi neka kolektivna izložba, koja je, evo, ove godine izostala. No, ja sam osjetila potrebu da tu „prazninu” ispunim i predložila Srđi Stijoviću da izlažem. Mislim da je ovo pravi, nezaobilazan gradski prostor, nekadašnji „Meksički”, sada „Bluz bar”, sa posebnom atmosferom koja čini da sam zadovoljna i otvaranjem i postavkom – kaže Sonja Đuranović.
Ž.J
Osnovno iz biografije
Sonja Đuranović, članica Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, dosad je samostalno izlagala u Crnoj Gori, kao i inostranstvu – Kanadi i Švajcarskoj. Učesnica je i brojnih kolektivnih predstavljanja u zemlji i inostranstvu.
Dobitnica je nagrada – Hercegnovski zimski likovni salon, nagrade galerije „Spinaker”, dvaput nagrade Podgoričkog likovnog salona, i nagrade ULUCG „Milunović, Stijović, Lubarda”.