Procvali su veliki grmovi kamelija koje je prije šest decenija posadila Tonka Marković iz Prčanja, a u njenoj maloj bašti, već je priklijao luk i procvjetao bob. Na otvorenom posađeni strukovi raštana sa sočnim zelenim lišćem - svježe povrće za kuvana jela tokom cijele zime i ukusna rukola za salatu, pod vedrim nebom odolijevaju niskim temperaturama, pedesetak metara od morske obale. Tonka je ovaj plac naslijedila od majke, ovo je bio čist teren, ledina, koju je ona uz pomoć sinova preorala prije 30 godina, a zatim su posadili deset korijena maslina i breskve, domaće vinogradarke, a veći dio ostavili su za povrtnjak. Nedavno je pognjojila voćke, ali ih ovih dana treba okopati. Još u oktobru Tonka je sama prekopala jedan dio bašte i posijala bob, koji ovih dana već cvjeta, kao i luk, čija pera veselo vire iz zemlje, pozdravljajući sunčeve zrake sa istoka. U većoj žardinjeri, pokrivenoj staklom, nikla je mlada salata, koju je porodica Marković na trpezi imala stalno, tokom cijele zime, a imaće je sve do ljeta, na zadovoljstvo ne samo njenih sinova, već i snaha, unuka, praunuka.
– Posadila sam bijeli luk, kapulu (slatki crni luk) za salatu, kao i luk zvani „škaljona” koji se najesen stavlja u ocat. Poslije dugo godina sam dobila na poklon jednu glavicu škaljone, koja je imala dvadesetak izdanaka, posadila sam ih u oktobru i već su nikli – koliko je listova, toliko je glavica u zemlji. Ranije se ova vrsta mnogo više sadila, naši stari su to radili, a onda se to izgubilo, skoro se „istragalo”, srećom, te sam ga obnovila – kaže velika ljubiteljka baštenskog uzgoja povrća i vrijedna domaćica.
Unaprijed se sve radi, kaže Tonka, u martu će ponovo da posije mlade salate, opet malo raštana, koji se stalno presađuje, obnavlja. Raštan koji je već procvjetao, uskoro će da isklasa, pa se njegovi vrhovi sijeku i daju ovcama. Stabljike se čupaju, a onda zemlju valja prekopati.
– Raštan se sije u maju ili avgustu, da bi u aprilu već bio spreman za rasađivanje u bašti, tako da ga u vrtu imamo stalno. Nekad je raštan uz pulentu bio glavna hrana, mi smo ga spremali tri, četiri puta sedmično, sa mesom i bez mesa, bilo je maslinovog ulja vazda doma, a danas možda jedan put u sedmici –prisjeća se ona.
Držale su se i svinje, nisu bile velike, ali je bilo domaće, zdravo meso, priča ova vrsna vlasnica gazdinstva. Uglavnom je njen zadatak da počupa travu, korov i pripremi teren za obradu, a sinovi Miroslav i Joško izoru motokultivatorom, frezuju, okopaju. Vole i oni to da rade, svako po malo - Joško gaji pčele, Miro uzgaja nešto ovaca, a uz Tonku je uvijek i snaha Vera..
– Sad je vrijeme od krompira, valja da se prekopa bašta. Uskoro bi trebalo da posijem i grašak, red-dva, a iza toga polovinom marta i boraniju, tikvice, mada ove godine nema zime, može se i malo ranije. Velika je voda, treba zemlja malo da se osuši da bi se mogla obraditi. Od krompira uzimam najraniju sortu koja dođe u sjemenaru, da se ranije posadi, kako bi ranije prispio, dok je još vlaga, da se iskoristi vrijeme da se ne polijeva. Kod nas je voda dosta skupa, ne može se bašta baš često polivati, to se ne isplati. Prolijevati vodu na krompir, a krompira sada koliko hoćeš u prodavnicu. Ipak je bolje domaće nego kupovno. U junu kod nas bude mladoga krompira, mada bude godina kad se vadi u maju, pa smo nekada slavili Prvi maj uz mladu jagnjetinu, domaću salatu i male pečene krompiriće –kaže vrsna povrtlarka, 79-godišnja Tonka Marković iz Prčanja.
M.D.Popović