Skoplje - Jedno od pitanja koje muči i domaću i stranu javnost a povezano je sa pregovorima između vlasti i opozicije da se riješi politička kriza u Makedoniji je i to, u kom je svojstvu i sa kojom ulogom bivši šef tajne službe Sašo Mijalkov bio na poslednjim razgovorima između premijera Makedonije Nikole Gruevskog i lidera opozicije Zorana Zaeva vođenim u Strazburu.
Sašo Mijalkov, posle njegove ostavke sa čelne pozicije u Upravi za bezbjednost i kontrašpijunažu, praktično nema nikakvu funkciju, osim što je prvi bratanac premijera Nikole Gruevskog i često se pominje kao „familija koja vlada Makedonijom“.
Njegovo ime se u Makedoniji, ali i ne samo u Makedoniji, izgovara tiho i sa strahopoštovanjem. Premijer je uvijek u njegovoj sjenci, glavne konce drži Mijalkov. Iz snimljenih razgovora koje je objavio lider opozicije Zoran Zaev vidi se da Mijalkov kontroliše medije, sudstvo, policiju... On naređuje, šta, kako i u kom trenutku treba da se uradi, objavi, kadrovski promijeni, on kreira izbore, kampanju, medijsko predstavljanje.
U jednom razgovoru između lidera albanske partije DUI i bivšeg komandanta ONE sa bivšim američkim ambasadorom u Skoplju Filipom Rikerom, Ahmeti se (kako je kasnije objavio Vikiliks citirajući pismo amabasdora Vašingtonu) požalio riječima da se plaši Saše Mijalkova. „Premijer je previše mlad i njegova mladost i iskustvo se odražavaju i na rukovođenje državom, ali sam zabrinut zbog ogromnog uticaja koji na njega i na važne odluke u državi ima njegov bratanac Sašo Mijalkov. Mijalkov ima brojne kontakte i ogromnu želju da provocira tvrde albanske elemente u Makedoniji i da stvara probleme na etničkom planu. Sve to može da stavi u funkciju i da iskoristi i opravda široku bezbjednosnu akciju protiv albanske zajednice“, pisao je ambasador Riker u svom izvještaju Vašingtonu posle jedne večere sa liderom albanske partije DUI Ali Ahmetijem, avgusta 2009. godine, a kasnije objavio Vikiliks.
Mijalkov ima 50 godina, rođen je u Skoplju, porastao i školovao se u Pragu, gdje mu je otac radio razne predstavničke poslove, ali i odrađivao za tajne službe bivše Jugoslavije, i ne samo nje. Njegov otac Jordan Mijalkov je odmah po osamostaljenju Makedonije postao prvi ministar unutrašnjih poslova, i odmah uveo sina u poslove bezbjednosti i tajne policije. Poginuo je 19. decembra 1991. godine u nerazjašnjenoj do kraja saobraćajnoj nesreći kod Vranja. Jedna ulica u Skoplju nosi njegovo ime.
Sašo Mijalkov je u vrijeme etničkog sukoba bio pomoćnik ministra za odbranu i bezbjednosno obavještajne poslove u Ministarstvu odbrane od 2000–2001. bio je savjetnik ministra odbrane, 2003. je postao državni savjetnik za bezbjednosna pitanja u Vladi Makedonije. Na funkciju direktora Uprave za bezbjednost i kontrašpijunažu došao je 2006. godine poslije izborne pobjede VMRO-DPMNE i na toj dužnosti ostao do prieje dvije nedjelje kada je iznenada podneo ostavku.
Iz snimljenih materjala koje opozicija objavljuje vidi se da je Mijalkov imao presudan uticaj i na kadrovsku politiku u sudskim organima. Bio je trošadžija para građana. U vrijeme njegovog direktorovanja u Upravi za bezbjednost i kontrašpijunažu kupljena su četitri helikoptera, kompletan novi vozni parkl, tehnika među kojom i ona za snimanje telefonskih razgovora.
Njegovo poslednje „veliko djelo“ za Makedoniju povezuje se sa nedavnim kumanovskim događajima i upozorenjem Ali Ahmetija koje je ostalo zapisano u analima američke ambasade, da koristi svoje veze sa tvrdim albanskim krilom da isprovocira sukob širih razmjera. Da li je Mijalkov kreirao scenario na karauli Gošince i odmah pslije toga Kumanovske događaje da bi defokusirao pažnju građana od političke krize potvrdiće ili demantovati neka buduća istraga.
Bilo kako bilo, dva dana poslije ovih događaja nedodirljivi Mijalkov je podnio ostavku, kako je sam izjavio pod pritiskom, ali je odmah zatim ponovo viđen kao sjenka u društvu premijera Gruevskog i to na važnim razgovorima o budućnosti zemlje koji su vođeni u Strazburu.
A.Pisarev
Protivnicima gurao
pištolj u usta
Bivši ministar unutrašnjih poslova Ljube Boškovski je 2011. godine zatražio da se Mijalkov krivično goni za razne malverzacije i kriminal. Prezentirao je i dokumenta iz kojih je bilo očigledno da je Mijalkov o državnom trošku Ministarstva unutrašnjih poslova za nepune dvije godine 16 puta letio za pragu u VIP salonu. Boškovski je samu pomisao da se suprotstavi Mijalkovu skupo platio. Uhapšen je 2011. godine za navodno ilegalno finansiranje političke kampanje u vrijeme izbora. Vezali su ga lisicama, stavili mu pištolj u usta i vukli ga po prašini. Iz snimljenih razgovora poznatih pod naslovom „Halo, načelniče“ Mijalkov sa oduševljenjem govori o osveti nad Boškovskim i izdaje naredbe medijima koji inserte iz njegovog hapšenja treba da se objave u TV dnevniku. Insert „Halo, načelniče“ i dio razgovora gdje Mijalkov kaže „Ej, vezan lisicama, stavili su mu pištolj u usta, a on se kao svinja vukao po prašini..., to dajte u dnevniku“ je postao sinonim borbe i protesta opozicije i novinara za slobodu štampe.
Na račun Mijalkova su do sada izrečene brojne optužbe, ali nijedna nije dokazana u institucionalnom postupku.