Značajan broj poslodavaca u Crnoj Gori nema obezbjeđene nikakve mjere zaštite na radu za svoje zaposlene, što je naročito izraženo kod vlasnika kapitala koji vrše djelimične radove u građevinarstvu, a imaju manji broj zaposlenih i rade pretežno „na crno” ocjenjuje u razgovoru za „Dan” predsjednik Udruženja zaštite na radu, inženjer Zdenko Janković. On ističe da je nemoguće procijeniti tačan procenat zaposlenih koji nemaju obezbjeđenu adekvatnu zaštitu i zdravlje na radu ali je on svakako značajan u odnosu na procenat zaposlenih kojima je obezbijeđen „radni komfor” smatrajući pod tim sve propisane mjere zaštite.
– Problemi u bilo kojoj djelatnosti sa aspekta zaštite i zdravlja na radu se prevazilaze prije svega kroz stvaranje svijesti poslodavca i zaposlenih da se poštuju prava, obaveze i odgovornosti utvrđeni zakonom, podzakonskim aktima i aktima poslodavca. Trenutno stanje zaštite i zdravlja na radu u Crnoj Gori, koje je u zadnjih nekoliko godina znatno poboljšano, može se unaprijediti samo odgovornim odnosom države prema zaštiti i zdravlju na radu kroz institucije sistema (ministarstva, organ inspekcijskog nadzora, ovlašćene organizacije zaposlove zaštite i zdravlja na radu, medicina rada, unija poslodavaca, sindikata, strukovnih udruženja), poslodavaca i zaposlenih. Čini se da je ovdje najvažnije podići nivo svijesti kod poslodavca da zaštita na radu nije trošak ako se ona planira, organizuje i sprovodi u cilju stvaranja potrebnog radnog komfora za zaposlene koji utiče na smanjenje rizika na radu i poboljšanju motivacije za rad, a samim tim i ostvaruju planirane rezultate rada i profit za poslodavca. Nivo svijesti postiže se stalnom edukacijom o kulturi rada i kulturi dijaloga poslodavca i radnika i zajedničkoj obavezi prema zaštiti i zdravlju na radu uz međusobno uvažavanje ličnosti i interesa - kaže Janković.
On pojašnjava da se po Zakonu o zaštiti zdravlja na radu rizik za radnike u procesu rada i na radnom mjestu utvrđuje aktom o procjeni rizika kod svakog poslodavca.
– Što je više opasnosti i štetnosti koje se u potpunosti ne mogu eliminisati radi se o većem riziku po život i zdravlje radnika. Na osnovu statističkih podataka o težim i smrtnim povredama na radu smatra se da je bezbjednost radnika najviše ugrožena u oblasti građevinarstva, metalskog i drvoprerađivačkog kompleksa, obojenoj industriji, radu u kamenolomima, rudnicima, elektroprivredi, namjenskoj industriji, ali u suštini rizik može biti prisutan na svakom radnom mjestu na kome nisu primijenjene propisane mjere zaštite i zdravlja na radu. Ugroženošću radnika na radu smatraju se svi negativni činioci rada, a to su najčešće fizičko-hemijske opasnosti i štetnosti i mehaničke opasnosti koje dovode do povrede na radu i profesionalnih oboljenja, nedovoljna osposobljenost radnika za bezbjedan rad, rad duži od propisanog radnog vremena i nedovoljno vrijeme za odmor radnika, mobing radnika, loši međuljudski odnosi, vrijeđanja dostojanstva ličnosti, doživljavanje profesionalnog stresa i slično. Ovo proizilazi iz nedostatka opšte kulture, kulture rada i kulture dijaloga poslodavca i radnika. Situacija u kojoj radnik misli da poslodavac ima „suviše”, a on „premalo”, odnosno kada poslodavac misli da ima „premalo”, a radnik „suviše” predstavlja nezdravu situaciju koja ugrožava i radnika i poslodavca i ona nema „srećan” ishod za ni koga, uključujući i državu - konstatuje Janković.
M.S.


Svaki posao nosi svoj rizik

Janković navodi da prilikom rada i u radnom procesu mogu nastati povrede, profesionalna oboljenja i oboljenja u vezi sa radom.
– Od profesionalnih oboljenja na radu najčešća su oboljenja kičmenog stuba, mišićno-koštanog sistema. Tu su neurološka, oboljenja respiratornih organa uključujući plućna oboljenja, organa vida i sluha, a nerijetko i neki oblici hroničnih malignih oboljenja. Prisutna su i oboljenja organa sluha i respiratornog trakta (grlo kod nastavnog osoblja), dijabetes kod poslastičara, gojaznost kod mesara i kuvara i slično - zaključuje on.