Menadžment Željezničkog prevoza Crne Gore (ŽPCG) treba da odgovori kako su platili 1,7 miliona samo za opravku dva voza stara po 30 godina, bez rezervnih djelova, troškova, transporta istih i špedicije, troškova službenih putovanja, dnevnica i troškova bahatog ponašanja pojedinaca, kazali su bivši rukovodioci ŽPCG i Željezničke infrastrukture (ŽICG). U odgovoru na tvrdnje ŽPCG, iznijete u tekstu „Remontom vozova nije nanijeta šteta“ bivši rukovodioci željeznice Vesko Kažić, Aco Papić, Samir Hadžić i Milisav Dragojević kazali su da se „zbog namjerne manipulacije može stvoriti pogrešna percepcija kod javnosti da se radi o ličnim i neprofesionalnim optužbama potpisnika podnesene prijave državnom tužilaštvu“. Oni su istakli da su na osnovu prikupljenih dokaza, punim imenom i prezimenom, potpisali prijavu u formi obavještenja.
– Neka objave koliko košta ukupna opravka ova dva voza kada se pored gore pobrojanog sabere i propuštena dobit njihovog zarobljavanja u Gredelju. Neka objasne kako troše pare poreskih obveznika, i subvencije koje dobijaju iz državnog budžeta? Neka objasne javnosti Crne Gore zašto hrvatske željeznice ne koriste usluge Gredelja već svoja vozna sredstva opravljaju u Belgiji. Jesu li to oni veće hrvatske patriote od njih pa hoće da spasu Gredelj, ali na svoju ličnu korist, a na štetu države Crne Gore? Ako su u svemu ispravni zašto drže u tajnosti dokumentaciju koju smo im tražili, a oni je preko Gredelja proglasili tajnom, iako im je Agencija za slobodan pristup informacijama i zaštitu ličnih podataka naložila da dokumentaciju dostave i da ne može biti tajna jer je u pitanju javni interes? Toliko o tome koliko oni poštuju državne institucije, ali se nadamo da će tužilaštvo poštovati. Koliko su u pravu svjedoči i konačna pravosnažna presuda, kojom je ukinuta njihova odluka o kažnjavanju Milisava Dragojevića i tako dokazano da su bespravno donijeli istu, a javnost nijesu informisali da li su mašinovođe edukovane i obučene po pravilnicima, i da li je na taj način ugrožena bezbjednost željezničkog saobraćaja – navodi se u odgovoru bivših rukovodilaca ŽPCG i ŽICG, Kažića, Papića, Hadžića i Dragojevića.
Oni tvrde da menadžment ŽPCG „na čelu sa izvršnim direktorom Milojicom Zindovićem a pod mentorstvom Rešada Nuhodžića, govori neistine i prikrivajući dokaze nastoji da izbjegne odgovornost za djela koja su predmet podnijetog obavještenja za koje postoji sumnja da su izvršena”.
– Podsjećamo, Rešad Nuhodžić je bivši, sadašnji i vječiti predsjednik Odbora direktora ŽPCG, ŽICG i Montekarga i sadašnji pomoćnik ministra saobraćaja i pomorstva zadužen za željeznički saobraćaj i izvršni direktor Željeznice Crne Gore u vrijeme nesreće na Bioču. Tada je zbog nesavjesnog rada i poslovanja izvršnog direktora, koji je po zakonu i statutu odgovoran za organizaciju i izvršavanje procesa rada preduzeća, stradalo 47 građana, a preko 200 ih je bilo povrijeđeno. Država je, preko ŽCG i njenih sledbenika, od novca poreskih obveznika na osnovu pravosnažnih presuda isplatila oko milion eura odštete. Uprkos tome, Nuhodžić je izgleda nezamjenljiv i čitavo vrijeme od tada prelazi sa funkcije na funkciju držeći u stisnutoj šaci sva preduzeća koja su nastala restrukturiranjem nekadašnje ŽCG. Sve i da je najveći stručnjak, mnogo jada – smatraju Kažić, Papić, Hadžić i Dragojević.
Oni su upozorili da je alarmantno da se radi o istom tipu vozova kao onom čiji su putnici doživjeli nesreću na Bioču, te da isti ljudi i „dalje nesavjesno upravljaju željezničkim saobraćajem i održavanjem infrastrukture i voznih sredstava”.
– Sada pokušavaju istim metodama – iznošenjem neistina, zbunjivanjem javnosti, prezentovanjem „statističkih” podataka da objasne da je sve ono za šta sumnjamo da su nezakonito radili tačno ali da je to tako moralo biti. Niti jednom činjenicom ili dokazom nijesu demantovali naše optužbe koje se odnose na zloupotrebe službenog položaja, organizovani kriminal, nesavjesno poslovanje koje je rezultiralo činjenicom da remont vozova nije sproveden u skladu sa javnim pozivom, da je došlo do probijanja rokova, da jedan voz još nije došao iz Zagreba i da kasni pune tri godine. Šinvoz je do sada preko 100 ovakvih vozova remontovao i opravljao i ima ogromno iskustvo u remontu istih, za što postoje dokazi jer je i jedinstvena Željeznica remontovala vozove u Šinvozu. S druge strane Gredelj se prvi put sreće sa ovim vozom. Gredelj je, nakon mjesec dana od dodjeljivanja ugovora, objavio stečaj pa je nemoguće da je mogao dostaviti ovjerene bilanse stanja i uspjeha, dokaze o izmirenim poreskim obavezama prema Ministarstvu finansija Hrvatske i dokaz o likvidnosti – navode oni.
Ističu da je i dalje nepoznanica koliko je rezervnih djelova kupljeno mimo cijene i zašto, kako kažu, nije urađena preliminarna procjena.
– Koliki su penali za nepoštovanje ugovora, odnosno rokova jer je nakon dvije godine jedan voz završen a drugi još uvijek nije? Koliki je trošak ostvarenih putnih naloga, dnevnica, goriva, smještaja, i uopšte odlaska inženjera? Koliko će iznositi troškovi rezervnih djelova? Koliki su gubici ŽPCG zbog nestavljanja u funkciju ovih vozova, posebno u ljetnjem period kada je povećan broj putnika u lokalnom saobraćaju? Koliki su troškovi sudskog spora sa Gredeljom za naplatu penala i obezbjeđenje potraživanja u stečajnom postupku u koji je Gredelj zapao i da li se oni uopšte i vode? Odgovornost Milojice Zindovića je evidentna iz dva razloga. Prvi jer postoji osnovana sumnja da nije dostavio izvještaj unutrašnje kontrole za 2011. i 2012. godinu Vladi niti odboru direktora na razmatranje u formi koju je sačinila tadašnja služba unutrašnje kontrole, a što je dužan na osnovu Zakona o bezbjednosti u željezničkim saobraćaju. Drugi razlog je provjera svih informacija, pisama sa strane zaposlenih i sa strane mendžmenta a koji je sačinila služba za unutrašnju kontrolu na osnovu člana 101 Zakona o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju i člana 8 pravilnika o radu službe unutrašnje kontrole – kazali su Kažić, Papić, Hadžić i Dragojević.
A.T.
Izvještaj DRI ukazao na nepravilnosti
Kažić, Papić, Hadžić i Dragojević ukazuju na nalaz DRI iz 2007. godine u kojem je konstatovano da „u kompaniji nije uspostavljen sistem internih kontrola, ne prate se adekvatno troškovi i prihodi po mjestima nastanka, nema adekvatno uspostavljenu evidenciju nekretnina, te da kompanija nije blagovremeno svoja normativna akta usaglasila sa Zakonom o željeznici.”
– Tada je finansijski direktor bila Zorica Šoć, a član Odbora direktora željeznički „guru“ Rešad Nuhodžić. Kako to da preduzeća u kojima su oni menadžeri posluju u minusu a direktori uspiju da uštede po 20.000 eura? Na kraju, nek se ne ljute što sumnjamo u članove menadžmenta i pojedince, oni se bave javnim poslom od javnog interesa, plaćaju ih poreski obveznici koji imaju pravo da znaju šta plaćaju, tj. u koje svrhe se troši njihov novac – naveli su oni.