Premijer Milo Đukanović je pred tužiocem rekao da su navodi koje je javno iznio o ubistvu Duška Jovanovića političke ocjene, a ne sudski relevantni dokazi i činjenice, saopštio je sinoć Nikola Marković, predsjednik Komisije za praćenje istraga u slučajevima napada na novinare, u emisiji „Petkom u 8” na TV Vijesti, ističući da se iz premijerovih izjava zaključuje da on jedno priča javno, drugo tajno, a treće radi”.
– Đukanović je pred tužiocem u avgustu 2014. rekao da „imajući u vidu ukupna dešavanja na domaćoj i međunarodnoj sceni u tom periodu, kao i višegodišnju političko-medijsku kampanju protiv ideje obnove nezavisnosti, te saznanja o namjerama tadašnjeg političkog i vojnog vrha u Beogradu da se na ovakav i sličan način obračunaju sa političkim protivnicima u Crnoj Gori naveli su me na pretpostavku da je ubistvo Jovanovića moglo možda biti politički motivisano”. Kada vidimo kakve poruke vlast šalje kada je u pitanju ubistvo Duška Jovanovića, jasno nam je zašto ovaj proces traje 11 godina i zašto nijesu otkriveni nalogodavci i direktni izvršioci ubistva. Kada Đukanović treba da pojasni tužilaštvu svoje navode i da objasni šta znači izjava da isti čovjek stoji iza ubistva Jovanovića i Zorana Đinđića, da ubice Duška Jovanovića treba tražiti na adresama tim i tim, onda pred tužiocima sebe pravda političkim ocjenama, tvrdeći da njegovi iskazi ne mogu biti sudski relevantni dokazi i činjenice. Šta drugo reći bez da Đukanović jedno priča javno, drugo tajno, a treće radi. Kako drugačije nazvati ovaj postupak koji ne da nije u skladu sa crnogorskim moralom, nego nije u skladu sa moralom bilo gdje na svijetu – kazao je Marković.
On je istakao da ljudi koji drže do sebe ne trguju nečijom smrću.
– Ovaj postupak moram da ocijenim kao postupak trgovca mrtvim dušama. Zbog sitnih političkih poena, Đukanović zloupotrebljava smrt Duška Jovanovića. Pa da bar ostane dosledan i stane iza onoga što je rekao. Ne, već kad treba pred tužiocima da iznese svoja saznanja, on ih relativizuje jer zna da će svi ovi papiri biti veoma relevantni kada Crna Gora postane slobodno i demokratsko društvo i kada naše institucije ne budu zarobljene kao sada. Ovo je klasična politička trgovina nečijom smrću. Đukanović jedno govori u Skupštini, a drugo pred tužiocima – istakao je Marković.
Đukanović je u martu 2013. izjavio da „i uz tjeskobu koju imam kada govorim o tome, jer znam da na ovaj način povređujem emocije jedne porodice, ali na bezobrazluk se mora odgovoriti vrlo direktno –Duška Jovanovića je ubio onaj ko ga je najviše koristio dok je bio živ”. Na premijerskom satu 27. maja, na dan kada se navršilo 11 godina od ubistva Duška Jovanovića, on je rekao da je nalogodavca i organizatora ubistva Duška Jovanovića najlogičnije tražiti na adresi koja je list „Dan” „najbrutalnije zloupotrebljavala protiv Crne Gore”. On je naveo da se ne smatra odgovornim za taj zločin, te da je političkim i građanskim angažmanom, uključujući i učešće u tužilačkoj istrazi u svojstvu svjedoka, pokušao da da doprinos njenom uspješnom okončanju.
Marković je ukazao na propuste i opstrukcije prilikom istrage o ubistvu Jovanovića, a koji se tiču priznanja Damira Mandića. On je pokazao dopis koji je bivšem predsjedniku vijeća sudija Radovanu Mandiću uputio tadašnji direktor policije Veselin Veljović, koji je obavijestio sud da u Upravi policije ne postoji niti je zvanično zaveden dokument u vezi sa informativnim razgovorom sa optuženim Damirom Mandićem na okolnosti njegovih saznanja o ubistvu Jovanovića.
– Dok Veljović kaže da nema zabilješke, mi imamo priznanje ljudi koji su vodili istragu. Tako imamo priznanje tadašnjeg načenika centra bezbjednosti Milana Vujanovića, koji kaže da je upoznat sa saslušanjem Damira Mandića i sa službenom zabilješkom i da će je dostaviti na zahtjev suda. Postavlja se pitanje kako će je dostaviti ako je nema? Ali je ima. Osim toga, tadašnji postupajući tužilac Ljiljana Klikovac izjavljuje da joj iz policije nikada nije saopšteno da je Damir Mandić priznao izvršenje krivičnog djela i ukazao na druga lica kao eventualne saučesnike, i da joj nije dostavljena službena zabilješka sa takvom sadržinom. Sa druge strane, njen pretpostavljeni tadašnji viši državni tužilac Novak Ražnatović kaže da ga je upravo Ljiljana Klikovac obavijestila da je sa Mandićem napravljen informativni razgovor i da je sačinjena službena zabilješka. To potvrđuju i ljudi koji su ga saslušavali, inspektori Branislav Živković i Tihomir Garčević, koji su kazali da im je tim koji je vodio istragu u slučaju ubistva Duška Jovanovća rekao da ne potpisuju zabilješku i da je ne zavedu. To je katastrofa. Da je ta zabilješka evidentirana, ona bi danas bila u sudskim spisima i Mandiću se ne bi sudilo 11 godina. Ovdje se ne radi o profesionalnoj nesposobnosti, već o očitom pokušaju zataškavanja i opstrukcije ovog slučaja – zaključio je Marković.M.S.
Saboteri moraju biti kažnjeni
Član Komsije Mila Radulović kazala je da Vlada ne shvata ozbiljno njihov rad i da ne poštuje preporuke koje joj daju. Marković se saglasio s njom, navodeći da se Vlada sigurno pokajala što je formirala tu komisiju jer njeni članovi iznose kritike na račun državnih institucija.
On je kazao da neko mora odgovarati za propuste u istragama napada na novinare, te da Komisija ima puno pravo da traži kazne, kao što je tražila i nagrade za ljude koji su rasvijetlili napad na novinarku „Dana” Lidiju Nikčević.
–Javnost je naša najveća snaga. Zahvaljujući njoj, Tufik Softić je dobio policijsku pratnju jer mu je ugrožena bezbjednost. Treba neko da odgovara za propuste, ne može istraga trajati 50 godina. Razumno vrijeme za istraživanje za ubistvo Jovanovića i napad na Softića davno je prošlo i neko treba da odgovara – naglasio je Marković.