Samohrana majka petoro djece Mirjana Milačić iz Podgorice samo je jedna od oko 70.000 građana u Crnoj Gori koja živi ispod donje linije siromaštva i koja se svakog dana budi i liježe sa mišlju kako da nahrani svoje mališane. Njena djeca ne znaju kako je imati bogat obrok, često se desi da ostanu gladni jer porcija koju su tog dana dobili iz narodne kuhinje nije bila dovoljna za njih šestoro. Milačićeva već mjesec dana živi bez struje u jednoj prostoriji sa kupatilom, a ukinuto joj je i materijalno obezbjeđenje porodice od 108 eura, pa sav prihod koji imaju jeste dječiji dodatak od 57 eura, od čega ne mogu ni dovoljno hljeba da kupe mjesečno.
U svijetu se danas obilježava Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, koji Vlada Crne Gore dočekuje sa priznanjem da nije uspjela da realizuje milenijumske razvojne ciljeve kojima je bilo predviđeno da se tokom 2015. godine nezaposlenost stanovništva smanji na devet odsto (sa 14,06) i da se siromaštvo smanji na 5,6 odsto (sa 11,3). Od ukupno osam milenijumskih razvojnih ciljeva, vlasti su uspjele da realizuju samo dva – poboljšanje zdravlja majki i smanjenje smrtnosti kod djece.
Međunarodni monetarni fond je početkom godine dao ocjenu da je od 2008. siromaštvo na Balkanu najviše povećano u Crnoj Gori i Albaniji. Od socijalnih primanja koja se kreću od 63 do 125 eura živi oko 12.000 porodica sa preko 30.000 članova.
Procjene su da je u poslednjih 25 godina bez posla ostalo oko 100.000 građana, dok su brojni radnici dovedeni do prosjačkog štapa jer se ni sa prosječnom platom od 480 eura ne može priuštiti potrošačka korpa koja iznosi oko 800 eura. Ovi podaci svjedoče da Crna Gora ipak nije država socijalne pravde, iako je kao takva definisana Ustavom.
U Crnoj Gori je trenutno preko 33.000 nezaposlenih, registrovanih na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, a Mirjana Milačić je jedna od njih. Ona ističe da bi radila bilo kakav posao koji bi joj obezbijedio pristojan život, ali ne uspijeva da ga nađe.
– Ne želim da živim od milostinje, radila bih za svoju djecu, ali nemam gdje. Nemam od čega da platim struju, pa smo skoro mjesec dana bez nje, a dva mjeseca ne primam socijalno, već samo dječji dodatak. Čekam ne bi li me ko pozvao da operem tepih ili očistim kuću. Kupimo obično salamu ili paštetu i hljeb i od toga živimo. Djeca imaju od dvije do 10 godina. Kako da rastu i normalno se razvijaju? – očajna je Milačićeva.
Direktorica Banke hrane Marina Medojević ističe da je siromaštvo u Crnoj Gori postalo strukturno, dugotrajno i ciklično i trenutno predstavlja najveći društveni, ekonomski, socijalni, ali i politički problem. Ona navodi da preko 100.000 punoljetnih građana, koji nijesu studenti, nisu na birou rada, a radno su sposobni, nema posao i prihode.
– To je armija ljudi koje izdržavaju roditelji ili čak djedovi penzioneri. Prosječna crnogorska porodica ima 3,8 članova, a zaposlen je jedan, što znači da je prosječna porodica već na ivici siromaštva – kaže Medojevićeva.
Ona ističe da se siromaštvo samo širi, a da država nema mehanizme kojima bi se borila protiv ovog fenomena.
– Nama se obraćaju mnoge porodice koje ne mogu djeci da obezbijede nijedan obrok dnevno. Nisu to samo porodice korisnice socijalne pomoći, već i one koje su do juče živjele normalno. To su porodice čiji se članovi domaćinstva nalaze na evidenciji zaposlenih, a platu ne dobijaju ili je ona veoma niska – navodi Medojevićeva.
Ona ističe da im se često javljaju za pomoć i porodice koje su kreditno zadužene i ne mogu pokriti troškove života. Banka hrane je do sada pomogla oko 50.000 ugroženih građana, uprkos nedostatku bilo kakve podrške države.
– Neodgovorno je očekivati da porodice korisnici socijalne pomoći mogu živjeti, plaćati stan, račune, hranu, odjeću i obuću od socijalne pomoći koja se kreće od 60 do 120 eura. Ko je pravio procjenu iznosa socijalnih davanja nije odgovorno radio svoj posao – smatra Medojevićeva.
Izvršna direktorica Akcije za ljudska prav Tea Gorjanc Prelević ističe da iznosi socijalne pomoći u Crnoj Gori nisu usklađeni sa ekonomskim pokazateljima troškova života npr. iznosom potrošačke korpe, već su višestruko manji i moraju se povećati.
– To je Crnoj Gori prošle godine u decembru preporučio i Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava Ujedinjenih nacija. U posebno teškom položaju i dalje su osobe sa invaliditetom, jer lična invalidnina uz dodatak za njegu i pomoć ispod 200 eura nije dovoljno za preživljavanje i mjesečno obezbjeđivanje plaćene pomoći. Obradovala nas je najava da radna grupa ministarstva i glavnog grada radi na osnivanju skloništa za beskućnike u Podgorici, ali očekujemo da se obezbijedi da sklonište počne da radi što prije, imajući u vidu vremenske uslove. Pozitivno je što je ministarstvo ove godine aktivno preispitivalo postojanje osnova za primanje socijalne pomoći u pojedinačnim slučajevima, ali apelujemo da se uštede po tom osnovu usmjere na siromašne, one koji su životno ugroženi, a ne turističkoj organizaciji. Neshvatljivo nam je da je Ministarstvo rada i socijalnog staranja ranije u dva navrata znatne uštede iz svog budžeta usmjeravalo Turističkoj organizaciji Crne Gore, umjesto najugroženijim građanima kao što su oni bez krova nad glavom ili bez struje i osnovnih uslova za život, od čega posebno ispaštaju djeca – istakla je ona.
M.S.
Humanitarna akcija u Podgorici
Banka hrane, Delta siti Podgorica i Volonterski klub Gimnazije „Slobodan Škerović” organizovaće danas u tržnom centru Delta u Podgorici humanitarnu akciju „Pružite nam ruku i pomozite”, na kojoj se siromašnima mogu donirati osnovne namirnice.
Crveni krst Crne Gore (CKCG) povodom Dana borbe protiv siromaštva podijeliće pomoć u prehrambenim i higijenskim artiklima za oko 1.500 socijalno ugroženih porodica u državi. Distribucija je već realizovana u Andrijevici, Plužinama i Šavniku, a u narednim danima se nastavlja i u ostalim crnogorskim opštinama.
Vlast namjerno osiromašuje građane
Član grupe građana Alternativa Vesko Pejak smatra da je vlast namjerno dovela narod na ivicu egzistencije kako bi sa njim mogla da manipuliše.
– DPS pokušava siromašne i gladne da ubijedi da nijesu ni jedno ni drugo. Vladaju strah i represija, ali to ima svoj rok. Mi se trudimo da kao grupa građana ljudima pomognemo da nešto stvore. Kroz omogućavanje otvaranja malih i srednjih preduzeća može se otvoriti mnogo radnih mjesta i riješiti problem siromaštva, ali za to ljudi nemaju podsticaj – smatra Pejak.