Prema novom Zakonu o socijalnoj i dječijoj zaštiti, od Nove godine oko 1.500 žena sa troje i više djece trebalo bi da dobije doživotnu naknadu zahvaljujući godinama radnog staža ili vremenu provedenom na birou rada. Sa druge strane, oko 2.500 majki koje nemaju radnog staža, a nijesu evidentirane na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, ne mogu ostvariti pravo na naknadu.
Žene sa sela, domaćice, koje imaju troje i više djece cijeli radni vijek provele su radeći naporne poslove, ali njihov rad nigdje nije zaveden, pa prema novom Zakonu o socijalnoj i dječijoj zaštiti nemaju pravo na doživotnu naknadu.
Prema ranijim podacima Zavoda za statistiku (MONSTAT), u Crnoj Gori ima 3.140 žena sa troje djece, i oko 1.560 sa četvoro. Nezvanične su procjene da, prema novom Zakonu o socijalnoj i dječijoj zaštiti, samo oko 1.500 majki ispunjava uslov da po osnovu radnog staža ili godina provedenih na birou može ostvariti naknadu od Nove godine.
Sagovornici „Dana” ocjenjuju da je obezbjeđenje naknada majkama koje imaju radno iskustvo ili su bile na birou rada dobar potez, ali da on treba da bude samo prvi, te da se pravo mora proširiti i na druge majke sa troje i više djece.
Ministarstvo rada i socijalnog staranja planiralo je da 12,5 miliona eura u 2016. godini izdvoji za naknade majkama. Zaposlene majke sa troje i više djece, koje imaju 25 ili 15 godina radnog staža, primaće doživotnu mjesečnu naknadu u iznosu 70 odsto prosječne neto zarade u Crnoj Gori u godini koja prethodi onoj kada je ostvareno to pravo. Žene koje imaju 15 godina kumulativnog radnog staža i troje i više djece primaće naknadu 40 odsto prosječne neto zarade. Prosječna neto zarada u Crnoj Gori iznosi 477 eura, a to znači da će majke sa troje i više djece primati po 333, odnosno 193 eura.
U resoru rada navode da zakonom nije propisan izuzetak i u kojim slučajevima žene mogu ostvariti pravo na naknadu iako ne ispunjavaju uslove propisane zakonom.
– Zakon je usvojen u skladu sa propisanom procedurom i samim tim je razmatran na skupštinskim odborima, koji su bili nadležni da se izjasne i o pitanjima diskriminacije. U zakonu je propisano da pravo imaju žene koje su rodile troje i više djece, što ograničava mogućnost da se to odnosi i na usvojenu djecu. Zakonom je propisan uslov koji se odnosi samo na rođenje djece, drugi uslovi koji bi se odnosili na djecu nisu propisani – naveli su iz ministarstva u odgovirima dostavljenim „Danu”.
Dodali su će se pravilnikom za ostvarivanje prava na materijalna davanja i socijalne i dječje zaštite precizirati kako da se žene prijavljuju za naknadu.
Komentarišući novi zakon, direktorica Udruženja Roditelji Kristina Mihailović navodi da je činjenica da je jedan broj žena diskriminisan, jer ne dobija naknadu, ali da to ne znači da se propis ne može promijeniti.
– Naknade se izmjenama mogu obezbijediti i domaćicama – ženama na selu, majkama koje su izgubile dijete, ili imaju dvoje djece. Ipak, od nečeg se mora krenuti kako bi se u ovoj državi konačno podržalo roditeljstvo. Ovo posmatramo kao prvi korak i očekujemo nove vidove podrške. Nerealno je očekivati da sve bude odmah idealno, ali treba konstantno raditi. Sada zakonom nijesu podržane sve majke, samo treba nastaviti – kazala je u izjavi za „Dan” Mihailovićeva, ističući da država do sada nije adekvatno pomagala porodicu, te da je krajnje vrijeme da to počne.
Poslanik Demokratskog fronta Ljiljana Đurašković izjavila je za „Dan” da je ona, kao i politički savez iz kojeg dolazi, sa zadovoljstvom podržala davanje naknada majkama koje su radile ili su nezaposlene, ali takođe smatra da na tome ne treba stati.
– Sledeći korak treba da bude izmjena i da se naknade obavezno daju ženama sa sela i onima koje su usvajale djecu. Za sada je barem dio žena dobio podršku. Ono što je najbitnije jeste da ovaj zakon nikog ne sili ni na šta, već je stvar dobre volje žene da izabere da li će da uzme naknadu ili će da radi. Neke žene koje imaju djecu ne žele naknadu, nego hoće da rade – kaže Đuraškovićeva.
M.S.
Teško se izboriti
Lidija Pejović iz Unije slobodnih sindikata kaže da je teško izboriti se da sve majke sa troje i četvoro djece dobiju naknadu.
– To smo svi željeli, ali je to teško, barem zasad, jer nemamo novca za to. Nijesmo Švajcarska. Sada smo se izborili za one koje imaju radni staž – rekla je za „Dan” Pejovićeva.
Pomoći i samohranim roditeljima
U Udruženju samohranih roditelja smatraju da treba pomoći roditeljima koji sami odgajaju djecu, jer do sada država nije bila široke ruke prema njima. Direktorica tog Udruženja Snežana Prelević istakla je za „Dan” da svako davanje zavisi od sposobnosti države da to finansijski podnese.
– Svakako smo za pomoć svim majkama. Ako je sada pravo dato majkama koje su radile ili su bile samo na birou, bilo bi dobro da se u budućnosti to pravo proširi i na domaćice, žene sa sela, samohrane majke... Svaka žena koja je kući i podiže djecu uopšte nije besposlena. Ona radi posao kuvara, higijeničara, računovođe, vaspitača, odnosno najmanje 10 službenika mijenja. Zato sigurno zaslužuje da dobije nešto i od države – zaključuje Prelevićeva.