Bjelopoljka Slobodanka Gurešić (24) već četiri godine živi u Domu za stare u Bijelom Polju. U Dom za stare smjestio ju je Centar za socijalni rad Bijelo Polje, ali zbog trauma koje doživljava u okruženju koje nije primjereno njenim godinama, Gurešićeva je apelovala na nadležne da joj nađu adekvatan smještaj.
Gurešićeva, koja je već devet godina vezana za kolica, zbog nezgode koju je doživjela u 15. godini, kaže da u Domu za stare doživljava traume pošto se dešava da neka od starih osoba sa kojom je smještena u istoj sobi, umre pred njenim očima.
Ona je u izjavi za „Dan” kazala da joj u Domu za stare nije mjesto, iako se svi zaposleni prema njoj odnose lijepo i profesionalno.
– U Domu sam već četiri godine i za to vrijeme u sobi sa mnom uvijek su bile smještene po dvije starije osobe. Dešavalo se više puta, s obzirom na njihovu starost i bolest, da umru pred mojim očima. To je na mene i moju psihu ostavilo veliki trag. Trebalo se boriti sa tim traumama i preživljavati sve to – kaže Gurešić.
S obzirom na to da je imala zdravstvene probleme, neke razrede je morala da završava vanredno. Završila je srednju školu i planira da upiše fakultet u Podgorici, a aktivno se bavi stonim tenisom.
Ona je apelovala na državu da joj obezbijedi smještaj primjeren njenim godinama u Podgorici.
– Kao mladu, perspektivnu i ambicioznu osobu, sebe ne vidim u Domu starih. Uvijek se pitam da li bi neko bliže ili dalje srodnike smjestio u starački dom – navodi ona.
Zbog situacije u kojoj se nalazi Gurešić, Udruženje mladih sa hendikepom (UMHCG) zatražilo je da se pod hitno i trajno riješi njen problem.
Direktorica UMHCG Marina Vujačić kazala je „Danu” da u poslednje vrijeme sve veći broj osoba s invaliditetom živi na rubu egzistencije. Navela je da im se Slobodanka Gurešić za pomoć obratila prije mjesec dana.
– Zbog neadekvatnih porodičnih prilika, iako je ova djevojka tada imala 20 godina, Centar za socijalni rad je za podršku koju će pružiti odlučio da to bude smještaj u ustanovi zatvorenog tipa, i to onoj u kojoj se smještaju stariji ljudi, bez obzira što član 70 zakona predviđa ovu vrstu smještaja, između ostalog, u situaciji kada se ne mogu obezbijediti usluge podrške za život u zajednici – pojasnila je ona.
Vujačić je navela da se iz rješenja Centra za socijalni rad ne može vidjeti da li je ova ustanova razmatrala mogućnost pružanja usluga podrške za život u zajednici i da li je preispitivala prvobitno rješenje nakon određenog vremena.
– Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti predviđa da se smještaj u ustanovi pruža korisniku tako da obezbjeđuje pripremu za njegov povratak u biološku porodicu, odlazak u drugu porodicu, odnosno pripremu korisnika za samostalan život. Korisniku smještaja u ustanovi ne može prestati smještaj prije nego što Centar za socijalni rad obezbijedi uslove za smještaj u drugu ustanovu, porodični smještaj ili drugi oblik socijalne i dječije zaštite – pojasnila je Vujačićeva.
Ona navodi da se Gurešićeva četiri godine školovala u Podgorici, a tokom ljeta živjela je u Domu za stare, smještena u istoj sobi sa starijim licima, protivno međunarodnim i domaćim propisima.
– Ni poslije četiri godine srednjeg obrazovanja, sistem nije našao za shodno da nađe adekvatno rješenje za ovu djevojku i ispuni ciljeve Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti. Ova djevojka nas je upoznala sa situacijom u kojoj se nalazi i odnosom države prema njenom problemu. Naime, u ranom djetinjstvu izgubila je majku, u 16. godini doživjela je nesreću i postala invalid, i nakon četiri godine rehabilitacije, ovu djevojku je, Centar za socijalni rad Bijelo Polje i Mojkovac, kada je imala 20 godina, smjestio u Dom za stare u Bijelom Polju, bez njene volje i mogućnosti da bira najpovoljnije okruženje za sebe – pojašnjava ona.
Vujačić ističe da su smještanjem jedne djevojke od 20 godina, u instituciju isključivo namijenjenu starim licima, prekršena njena osnovna prava.
– Ovakvom odlukom Centra za socijalni rad uskraćeno joj je pravo na život u zajednici, slobodno kretanje i adekvatan životni standard – ističe Marina Vujačić.
Na pitanja koja smo Ministarstvu rada i socijalnog staranja poslali juče poslije podne, u vezi sa slučajem Gurešićeve, nijesmo dobili odgovor do zaključenja ovog broja našeg lista. Odgovore su najavili u najkraćem mogućem roku.M.S.
Uskraćena za normalno okruženje
Marina Vujačić ističe da je smještanjem u starački dom, djevojci od 24 godine uskraćena mogućnost da živi i da se razvija u normalnom okruženju, sa svojim vršnjacima.
U UMHCG ističu da za novac koji Centar za socijalni rad izdvaja za boravak u Domu za stare, Gurešićevoj se može obezbijediti adekvatan smještaj u okruženju u kojem ona želi da živi.
– Za prava koja su joj uskraćena samim smještanjem u instituciju kao što su pravo na njegu i pomoć drugog lica i pravo na ličnu invalidninu, ova djevojka bi za sebe mogla da obezbijedi podršku u vidu personalne asistencije ili pomoći u kući. U kontaktima koje smo uspostavili u poslednje vrijeme sa predstavnicima Ministarstva rada i socijalnog staranja, naišli smo na razumijevanje i trenutno zajednički pronalazimo prelazno rješenje do septembra, kada će ova djevojka tražiti smještaj u Studentskom domu u Podgorici. UMHCG neće odustati da se bori za osobe s invaliditetom kako bi dobile adekvatan smještaj i imale sopstveni život, ali neće ni prihvatiti da zakoni i njihovi ciljevi ostanu mrtvo slovo na papiru - poručuje Marina Vujačić.