Slučaj Predraga Kršikape (52), bivšeg pacijenta Specijalne bolnice za psihijatriju u Kotoru, koji je prekjuče u Nikšiću ubio bivšu suprugu Biljanu (46) pokazuje da nema saradnje zdravstvenih i socijalnih službi kada je riječ o brizi, odnosno nadgledanju stanja nekadašnjih pacijenata sa narušenim mentalnim zdravljem
Ovo je drugi slučaj da bivši pacijent bolnice u Dobroti počini ubistvo. U julu je bivši pacijent iz kotorske specijalne bolnice za psihijatriju V.B., smješten u Domu starih u Bijelom Polju, pretukao gluvonijemog starca Vuka Jaćimovića (76) koji je preminuo od posledica prebijanja. Jaćimović je 16. jula pretučen protivpožarnim aparatom, a preminuo je 7. avgusta.
Dvojica bivših pacijenta Specijalne psihijatrijske bolnice u Dobroti u Kotoru u poslednja četiri mjeseca počinila su dva ubistva, što, prema ocjeni sagovornika „Dana”, predstavlja dokaz nedovoljne saradnje zdravstvenog i socijalnog sistema i pokazuje nužnost osnivanja institucije koja bi nadgledala stanje ljudi nakon izlaska iz bolnice.
Pomoćnik direktora za medicinska pitanja u psihijatrijskoj bolnici u Dobroti Marina Roganović kaže za „Dan” da psihijatrijske bolesti u većini slučajva, za razliku od somatskih, ne mogu u potpunosti da se izliječe, već samo zaliječe. Ona ističe da je zaposlenima u Dobroti teško pala vijest o ubistvu koje je izvršio njihov bivši pacijent.
– Mi uradimo koliko je u našoj moći i kada se zabilježi poboljšanje ti ljudi se šalju u svoje mjesto prebivališta gdje imaju izabranog ljekara koji treba da ih prati. Sve se više insistira na patronaži – da se ti ljudi nadgledaju i zaista je neophodno da centri za mentalno zdravlje budu ojačani i prate naše nekadašnje pacijente. Mi iz bolnice ne možemo sve da postignemo. Statistika pokazuje da su psihijatrijski bolesnici češće žrtve, nego izvršioci krivičnog djela. Ipak, poslednja dva slučaja ubistva opominju i centri za mentalno zdravlje i socijalni rad trebalo bi da hitno intenziviraju aktivnosti. Komunalna psihijatrija je nešto na čemu se insistira kako bi se pacijenti u svakom gradu mogli zbrinuti i pratiti – ocijenila je Roganovićeva.
Ona objašnjava da psihijatrijski pacijenti prolaze kroz periode poboljšanja i pogoršanja stanja, te da eventualne promjene lakše mogu prepoznati čestim posjetama na terenu.
Prema riječima Ljupke Kovačević, koordinatorke ženskog programa NVO „Anima”, nedostatak komunikacije i koordinacije socijalnih i zdravstvenih službi jedan je od mogućih uzročnika zbog kojih bivši psihijatrijski pacijenti nakon izalaska iz bolnice počine teška krivična djela kao što je ubistvo. Ona navodi da odgovornost ne treba odmah svaljivati na nekadašnje pacijente, već na institucije koje brinu o zdravlju i socijalnoj sigurnosti građana.
– Mi u civilnoj psihijatrijskoj bolnici imamo i zatvorsko odjeljenje i to je presedan. U oblasti liječenja pacijenata koji boluju od mentalnih poremećaja vlada svojevrsni haos i ne zna se ko je odgovoran za šta i čijoj je nadležnosti. Nećemo pogriješiti ako prozovemo ministarstva zdravlja i pravde, jer oni prave haos – kaže Kovačevićeva.
Ona ističe da ne treba stigmatizovati pacijente, nego institucije koje su trebale da im pomognu.
– Ne mogu ni da krivim bolnicu jer ti ljudi u Kotoru imaju ogroman obim posla i veoma skromne uslove za rad. Problem su druge zdravstvene i socijalne službe koje nakon otpuštanja treba da prate bivše pacijente. Ljudi koji su skloni agresiji trebalo bi da budu pod nadzorom centra za socijalni rad. Očito je da izostaje kopča između centara i zdravstvenih ustanova i svi se ponašaju kao da ih je baš briga – upozorila je Kovačevićeva u izjavi za „Dan”.
Izvršna direktorica NVO Akcija za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević navodi da to što je ubistvo izvršio neko ko je prethodno liječen od mentalnog oboljenja, ne znači da je u trenutku ubistva bio u akutnom stanju bolesti, tj. da je ubistvo izvršio zbog bolesti.
– I da je tako, činjenica je da se ubistva danas u Crnoj Gori dešavaju, nažalost, gotovo svakodnevno, a da ih po pravilu ne izvršavaju mentalni bolesnici. U ukupnoj statistici oni su u manjini kao izvršioci krivičnih djela nasilja – pojašnjava Gorjanc Prelević.
Oboljeli od mentalnih bolesti se, kako navodi, po pravilu ne liječe u psihijatrijskim bolnicama.
– U bolnice se smještaju samo u akutnom stanju, dok se ne uspostavi terapija. Oni s bolešću mogu da žive i samostalno, ali je važno da o njima, ipak, neko brine. Ako porodica ne može to da radi, onda društvo, tj. država mora da obezbijedi nekog drugog. Međutim, osim domova za stare, u kojima često nema mjesta, a nijesu ni svi pacijenti dovoljno stari da bi tamo bili smješteni, neophodnih servisa u Crnoj Gori nema, pa se zalažemo da se uvedu po ugledu na neke druge države – ističe Gorjanc Prelević.
HRA u okviru projekta „Van izolacije – ostvarivanje prava pacijenata s mentalnim oboljenjima” trenutno sprovodi uporedno istraživanje na temu potrebnih uslova za deinstitucionalizaciju pacijenata iz psihijatrijskih klinika, kako bi predložili da se ono što se pokazalo kao dobra praksa uvede i u Crnoj Gori.M.S.
Kršikapi odredili pritvor od 72 sata
Nikšićanin Predrag Kršikapa saslušan je juče u Višem tužilaštvu u Podgorici nakon čega mu je tužilac Željko Tomković odredio zadržavanje od 72 sata. Kršikapa će danas biti kod sudije za istrage, a njegov advokat Branislav Ćupić, koji mu je dodijeljen po službenoj dužnosti, rekao je da u ovom trenutku nije dobro saopštavati bilo kakve detalje o slučaju jer se radi o jako osjetljivoj porodičnoj situaciji.
Kako saznajemo, Kršikapa je pred tužiocem iznio odbranu. On je u ponedjeljak oko 17 časova i 15 minuta, u Skadarskoj ulici u Nikšiću, iz pištolja kalibra 7,62 milimetra, sa više hitaca ubio bivšu suprugu Biljanu. Kršikapa je ubrzo nakon izvršenja krivičnog djela došao u CB Nikšić, gdje je policajcima predao pištolj koji je, sumnja se, koristio prilikom izvršenja ubistva.
Predrag je bivšu suprugu, sa kojom je bio u svađi, presreo u Skadarskoj ulici dok je pješačila trotoarom pokraj ograde nedovršenog zdanja Doma revolucije. Prišao joj je i nakon kraće prepirke ispalio u nju nekoliko hitaca. Ona je preminula ubrzo nakon što je na mjesto događaja stigla Hitna pomoć.
Nesrećna žena je u nekoliko navrata prijavljivala nadležnim službama da je žrtva nasilja u porodici, a nakon što je pobjegla iz kuće bivšeg supruga krila je adresu stanovanja. Dvaput je podnosila prijave zbog nasilja, zbog kojih je policija reagovala. Povodom prve prijave tužilac je ocijenio da nema elemenata krivičnog djela, te da je u pitanju prekršaj. Drugi put je odbačena krivična prijava jer je iskoristila zakonsko pravo da ne svjedoči protiv supruga.
Godišnje otpuste 800 pacijenata
Marina Roganović ističe da se iz bolnice u Dobroti godišnje otpusti oko 800 pacijenata.
– Mi smo bolnica, nijesmo azil. Nemoguće je da ih sve držimo kod nas, oni jednom moraju da odu. Ipak, mi imamo oko 100 ljudi koji su trajno tu jer nemaju gdje da odu. Oni koji su počinili krivično djelo, a bili su kod nas, nijesu samo naši pacijenti. Oni su liječeni i kod drugih ljekara i u drugim ustanovama, i druge institucije su odgovorne za njih, ne samo mi. Ne možemo mi iz Kotora pratiti ljude kada odu u drugi grad, jednostavno nemamo tu mogućnost. Kada se vrate kući, ustanove primarne zdravstvene zaštite i centri za socijalni rad trebalo bi da im se posvete i paze na njih i u slučaju da primijete pogoršanje vrate ih opet kod nas – zaključuje Roganovićeva.