Državne institucije nemaju precizne podatke o broju beskućnika, iako ih prema nezvaničnim procjenama ima najmanje 80, od čega najviše u Podgorici.
Poslednji primjeri na koji su ukazali Banka hrane i mediji, Života Vasić (62) iz Valjeva i Zoran Stijepović (60) iz Šavnika, pokazatelj su da se o ovoj kategoriji stanovništva neko mora pobrinuti.
„Dan” je ranije pisao o Podgoričaninu Behimu Ajkuniću koji je četiri godine živio na ulici, a kasnije se uselio u podrum jedne kuće gdje živi sa četvoro djece. Takođe, u Rožajama je porodica Rustema i Fatime Sinani nedjeljama živjela bez krova nad glavom. Iz Banke hrane ranije je ukazivano na slučaj Tivćanina Mila Lazovića (65) koji već više od pola godine živi kao beskućnik, po profesiji profesor istorije i građevinski inženjer.
U Ministarstvu rada i socijalnog staranja kažu da će razmotriti mogućnosti da pomognu Vasiću i Stijepoviću i da su ih predstavnici Centra za socijalni rad Podgorica juče pokušali pronaći, ali u tome nijesu uspjeli. Ipak, kažu da oni nijesu nadležni kada je u pitanju rješavanje njihovog stambenog pitanja, a nijesu odgovorili na pitanje da li će ih smjestiti u starački dom.
Iz Glavnog grada Podgorica „Danu” je saopšteno da se radi na otvaranju skloništa za beskućnike, te da će za te namjene za narednu godinu biti opredijeljeno 30.000 eura. Oni navode da se na evidenciji Centra za socijalni rad za Glavni grad nalazi desetak lica koja se mogu svrstati u kategoriju beskućnika.
– Broj navedenih lica varira u zavisnosti od godišnjeg doba, odnosno vremenskih uslova – kažu u Birou za odnose s javnošću Glavnog grada.
Oni navode da su u saradnji sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja formirali radnu grupa koja je imala zadatak da predloži adekvatan model realizacije projekta skloništa za beskućnike u Podgorici. Radnu grupu su činili predstavnici Glavnog grada, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Centra za socijalni rad i UNDP-a.
– Na bazi predloženog modela, ove godine raspisivani su javni pozivi za zakup objekta u cilju zbrinjavanja, socijalizacije i stvaranja boljih uslova za beskućnike koji su locirani na području glavnog grada, na kojima nije bilo zainteresovanih ponuđača. U budžetu za ovu godinu su za ovu namjenu bila planirana sredstva u iznosu od 20.000 eura. Nacrtom odluke o budžetu Glavnog grada za narednu godinu su planirana sredstva u iznosu od 30.000 eura za izgradnju skloništa za beskućnike. U toku su razgovori sa nadležnim državnim institucijama i pojedinim međunarodnim organizacijama sa ciljem definisanja daljih koraka u pravcu realizacije ovog projekta – kažu u Glavnom gradu.
U Crvenom krstu Crne Gore (CKCG) smatraju da Podgorica mora imati sklonište za beskućnike jer u njoj živi najveći broj stanovnika i realno je da ima najviše ljudi koji su bez krova nad glavom. Kako navodi Milica Kovačević iz CKCG, Zoran i Života sigurno nijesu jedini beskućnici u Podgorici, jer su se neki već javljali Crvenom krstu, kao i drugim subjektima koji su uključeni u ovakvu problematiku.
– Upoznati smo sa inicijativom za otvaranje skloništa, koju je pokrenuo Glavni grad i nadamo se da će ista biti realizovana u što skorijem periodu. Postojanje skloništa olakšava djelovanje i naše organizacije, kada je pružanje podrške ovoj kategoriji u pitanju, jer je onda beskućnike lakše identifikovati, pružiti im psiho-socijalnu i humanitarnu podršku, kao i obezbijediti kontinuiranu brigu o njima, a ne samo kratkoročnu podršku u vidu prehrambenih i higijenskih artikala kad nam se direktno obrate i zatraže iste – kaže Kovačević.
Jedino sklonište za beskućnike u Crnoj Gori postoji trenutno u Pljevljima.
M.S.
Bez stalnog skloništa
Milica Kovačević pojašnjava da CKCG pruža humanitarnu pomoć i psiho-socijalnu podršku beskućnicima.
– Pomoć se najčešće direktno pruža samim beskućnicima koji se obrate našoj organizaciji. Pomoć se odnosi na prehrambene i higijenske artikle, obuću, odjeću, ćebad i slično. Veći problem su oni beskućnici koji nemaju stalno sklonište, pa im je teško i pružiti neku dugoročniju podršku, jer oni, na primjer, ne mogu sa sobom nositi veće količine pomoći – kažu u CKCG.
Kovačević navodi da u evidenciji CKCG nemaju zahtjeve za pomoć Vasiću i Stijepoviću, tako da nijesu bili upoznati sa situacijom u kojoj se nalaze i to je razlog zašto do sada nijesu djelovali.
– Predstavnici Crvenog krsta Podgorica će ih posjetiti i ponuditi humanitarnu pomoć, u skladu sa njihovim potrebama, a našim mogućnostima. Pomoć se se ogledati u prehrambenim i higijenskim artiklima, obući, odjeći – navodi Kovačević.
Ne mogu da ih nađu
Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja „Danu” je saopšteno da su stručni radnici Centra za socijalni rad Podgorica bili juče na adresi gdje stanuju Vasić i Stijepović i da ih tamo nijesu zatekli.
– Zaposleni iz Centra će ih potražiti na istoj adresi i narednih dana i tome obavijestiti ministra rada i socijalnog staranja Kemala Purišića. Napominjemo da je rješavanje stambenih pitanja socijalno ugroženog stanovništva u nadležnosti lokalne samouprave, u ovom slučaju Glavnog grada, kao i sklonište za beskućnike – kažu u Ministarstvu rada i socijalnog staranja.