Crna Gora nije bitna na međunarodnom planu i ne treba žuriti sa prijemom u NATO države u kojoj vlada korupcija, istakao je Dag Bandou, savjetnik bivšeg predsjednika SAD Ronalda Regana. Bandou u kolumni za uticajni magazin „Forbs” navodi da transatlantsko savezništvo Crnoj Gori neće donijeti bezbjednost, jer njoj niko ne prijeti.
– Članstvo će ponuditi zvanični status i dalje otvaranje finansijskih programa pomoći, jer se od Vašingtona očekuje da velikodušno pomogne novim članicama. Biće potrebno puno posla da se osigura da taj novac ne bude pokraden u državi koju neki karakterišu kao mafijašku. Zapravo prethodni premijer Milo Đukanović je poznat kao „gospodin deset odsto” – istakao je nekadašnji Reganov savjetnik.
On podsjeća da je odlazeći američki predsjednik Barak Obama pozvao da se ratifikacijom protokola o pristupanju drugih država demonstrira otvorenost vrata Alijanse.
– Prijem Crne Gore ne unapređuje regionalnu ili bezbjednost Alijanse, a ranije sprovedene reforme u ovoj gangsterstkoj državi izgledaju, u najboljem slučaju, kao kozmetika – navodi Bendou.
Naglašavajući da, istorijski gledano, države prave saveze kako bi popravile svoje odbrambene sisteme ili unaprijedile neka druga bezbjednosna pitanja, ukazuje da ovdje to nije slučaj. Bandou napominje da SAD koriste NATO kao instrument za međunarodnu pomoć za ekonomski slabe države sa malim vojnim kapacitetima. Bivši predsjednički savjetnik ukazuje da je Crna Gora zemlja sa brojem stanovnika koliko u SAD ima jedan kongresni distrikt, a da je smještena na nestabilnom, brutalnom, nacionalističkom Balkanu, sa veoma teškom istorijom.
Postavljajući pitanje šta može Crna Gora pomoći u pogledu mogućih globalnih sukoba, on kaže da je to mikrodržava koja ima vojsku od manje od 2.000 pripadnika.
– Oružane snage su organizovane uglavnom na platformi unutrašnje bezbjednosti. Zvuči kao saveznik koga Amerika očajnički traži. Neki zagovornici članstva Crne Gore ističu da zemlja ima pristup Jadranskom moru. A Podgorica nije pokazala namjeru da tamo pozove „istorijskog saveznika” Rusiju, koju je vlada smjelo prevarila. Nije jasno ni šta bi Moskva uradila sa tom bazom, čak i ako bi joj bila data, s obzirom na pomorsku superiornost NATO-a – konstatovao je Bandou u članku koji je objavljen u magazinu „Forbs”.
Možda od svega najviše uznemirava, kako navodi, to što će uvlačenje Crne Gore dati uticaj korumpiranom vojnom kepecu na politike u Briselu. Bandou kaže da je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg rekao sa odobravanjem da će „članstvo dati Crnoj Gori mogućnost da pomogne u oblikovanju politike NATO-a”.
– Zašto je to dobro? Crna Gora je upravo ona vrsta države koja ne bi trebalo da ima nikakav uticaj na akcije najmoćnijeg saveza u istoriji – smatra Banodu.
Po njegovom sudu, Balkan je očigledno od većeg značaja za Rusiju i Evropu nego za Ameriku. On je naveo da je uvođenje Podgorice u NATO nešto što svijet čini opasnijim za SAD samo da bi se udario simboličan šamar Moskvi.
– Spoljnopolitičke elite u Vašingtonu mogu uživati u spektaklu, ali drugi Amerikanci će platiti cijenu povećanih tenzija i bilo kakvog sukoba koji bi rezultirao – kaže Bandou.
Američki politički analitičar ukazuje da senator Bendžamin Kardin, član Odbora za spoljne poslove američkog Senata, pokušava da progura ratifikaciju crnogorskog protokola što je prije moguće.
– Ispada da ako rukovodstvo republikanaca ne bude pratilo Kardinov plan, „onda idemo pravo u ruke Putina”, što je i tvrdio. Nema sumnje, u ovom trenutku ruski predsjednik Vladimir Putin sjedi u strahu u svom podzemnom bunkeru kod Kremlja, uplašen da će ogromna i moćna armada iz Podgorice uskoro da krene protiv Rusije. Predaja Moskve je tako samo pitanje vremena – još se čeka da to potvrde republikaci – ironično je zaključio Bandou.M.V.
Za odluku potrebna dvotrećinska većina
Spoljnopolitički odbor američkog Senata podržao je juče na radnoj sjednici Protokol o pristupanju Crne Gore NATO-u. Kako prenose mediji, predsjednik odbora Bob Korker kazao je da je Crna Gora sprovela teške reforme kako bi dobila pozivnicu za članstvo u NATO, ali da će zvanična Podgorica morati još da napreduje.
Nakon pristanka odbora protokol bi trebao da bude proslijeđen punom sastavu Senata na glasanje, gdje je potrebna dvotrećinska većina za njegovo ratifikovanje. Nakon toga, protokol se vraća predsjedniku SAD, koji donosi finalnu odluku.