Na prvi pogled Vasiliki Kacula i Konstantinos Karauzas nemaju mnogo toga zajedničkog. Vasiliki Kacula je punašna četrdesetosmogodišnja žena, nezaposlena, depresivna. Živi na ivici bijede u siromašnom predgrađu Atine. Karauzas je tridesetdevetogodišnji paraolimpijski plivač iz dobrostojeće četvrti prestonice, mišićavog torza i prosijede brade.
Ipak, postoji nešto što ih povezuje – oboje vjeruju da ih je urušeni grčki zdravstveni sistem iznevjerio, zbog čega su brigu o zdravlju morali uzeti u vlastite ruke.
Otkako je 2010. godine izgubila posao čistačice i zajedno s poslom pravo na državno zdravstveno osiguranje, Vasiliki Kacula je često morala da koristi kuhinjski nož kako bi prepolovila tablete koje ona i njeni roditelji uzimaju zbog povišenog krvnog pritiska, šećera i holesterola, depresije i drugih bolesti.
– Imam visok pritisak, ali kako da kupim lijekove – pita se Kacula u zapuštenom porodičnom domu u Aspropirgosu, predgrađu Atine poznatom po rafineriji nafte koja zagađuje zrak i visokim stopama siromaštva i kriminala.
Kacula kaže da se porodica uglavnom izdržava od očeve penzije, koja je vladinim mjerama štednje smanjena sa 1.300 na 900 eura. Svakog mjeseca na lijekove potroše nekoliko stotina eura.
– Trenutno apoteci dugujem 200 eura. Pozajmljujem od majke. Moram izračunati dozu i prilagoditi je. Ponekad koristim nož da prepolovim tabletu. A ponekad ih uopšte ne uzmem – kaže ona.
Karauzas, s druge strane, kaže da mu je dosta ljekara u osiromašenim državnim bolnicama koji nemaju vremena, resursa i znanja za tretman osoba s invaliditetom. Dosta mu je olakog prepisivanja antibiotika za infekcije urinarnog trakta od kojih često pati. Umjesto toga, okrenuo se dodacima ishrani. U njegovom slučaju, to je kombinacija aloe vere i kolagena, proteina koji se nalazi u ljudskim zglobovima.
Kacula i Karauzas su dobar primjer za novi i u Grčkoj sve popularniji trend liječenja u vlastitoj režiji kojem mnogi pribjegavaju nakon šest godina najteže ekonomske krize modernog doba.
Kao i Kacula, veliki broj Grka je prinuđen da se svakodnevno snalazi i posuđuje, preskače ili zamjenjuje lijekove. Drugi, kao Karauzas, okreću se rastućoj industriji dodataka ishrani, koja u krizi javnog zdravstva vidi dobru priliku za posao.
Sve je više onih što se osjećaju odbačenim ili sami odustaju od sistema javnog zdravstva, koji posustaje pod teretom besparice i nestašica. Od 2010. do 2014. godine budžetska sredstva za zdravstvo smanjena su za 60 posto.
– Mnogi pacijenti koriste pogrešnu terapiju ili posuđuju lijekove od drugih članova porodice jer nemaju novca da kupe lijekove koji im trebaju – izjavio je Giorgos Vihas, kardiolog i osnivač Javne gradske klinike koju vode volonteri iz Atine kao „kliniku solidarnosti” u kojoj mnogi Grci dobijaju besplatne, donirane lijekove.
Besparica
Javni sistem zdravstvene zaštite u Grčkoj počeo se raspadati poslije 2009. godine, kada je Atina otkrila ogroman deficit u javnom budžetu i obratila se partnerima u Evropskoj uniji i Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) za prvi od tri paketa pomoći od više milijardi dolara.
Uslijedili su talasi pogubnih rezova koji su Grčku gurnuli u spiralu depresije, izazvali rast nezaposlenosti i doveli do daljnjeg smanjivanja fondova za zdravstveni sistem koji je već bio disfunkcionalan i korumpiran.
Vrijeme čekanja na pregled se produžilo, zalihe lijekova i opreme su opustošene, a broj ljudi lišenih prava na osiguranje zbog nezaposlenosti naglo je porastao. Procjenjuje se da čak tri miliona od ukupno 11 miliona stanovnika Grčke danas nema zdravstveno osiguranje. Grci bez osiguranja nemaju pristup besplatnim ili subvencioniranim zdravstvenim uslugama i lijekovima.
Zbog rastućih troškova, sve dužih redova i ukorijenjene kulture davanja i primanja mita, mnogi Grci izbjegavaju odlaske ljekaru.
– Ne trebaju mi ljekari – njih zanima samo novac – izjavila je Vasiliki Kacula.
Zakonom donesenim 2014. u mandatu prethodne vlade i novim zakonom koji je u julu 2016. usvojila Siriza, učinjen je pokušaj da se i Grcima koji nemaju osiguranje omogući pristup javnom zdravstvenom sistemu, ali ljekari i pacijenti se žale da preopterećen i neefikasan sistem i dalje ne funkcionira.
Samoliječenje u porastu
Ni Karauzas nije imao sreće s ljekarima iz državnog zdravstva, koji su mu često prepisivali antibiotike za urinarne infekcije od kojih pati i nijesu imali ni vremena ni resursa za njegove posebne potrebe poslije pada s motocikla prije 16 godina, kada je ostao paralizovan od pojasa naniže.
Udruženja osoba s invaliditetom i kontrolna tijela upozoravaju da su se rezovi u zdravstvu negativno odrazili na stručnost i resurse raspoložive za liječenje ljudi s invaliditetom, zbog čega samo mali broj njih dobija poseban tretman koji im je potreban.
Nacionalno udruženje osoba s invaliditetom je obavijestilo BIRN da često dobijaju pritužbe da se određeni postupci koji su osobama s invaliditetom neophodni skidaju sa spiskova tretmana koje država subvencionira, zbog čega njihovi troškovi zdravstvene njege rastu. Budžetski rezovi su produžili vrijeme čekanja i ograničili raspoložive resurse.
Atinski urolog Hristos Flijaturas je izjavio da ljude kao što je Karauzas pregledaju ljekari „bez potrebnih kvalifikacija”.
Obećanja
Napitak na bazi kolagena, proteina koji je prisutan u ljudskom tijelu, bio je naročito vidljiv na tržištu otkako se pojavio 2010. godine. U reklamama su često iznošene tvrdnje da može smanjiti bol u zglobovima i olakšati tegobe sa oseteoporozom, artritisom i drugim bolestima.
Istraživačka organizacija „Arthritis Research UK” izvještava da su rezultati ispitivanja kolagena kao tretmana za osteoartritis „neodređeni”. Istraživanja efekata na reumatoidni artritis „pokazuju da kolagen nema značajniji uticaj na bolove i upalu”, tvrdi ova organizacija i dodaje da „rezultati ipak nijesu bili konzistentni od jednog do drugog istraživanja”.
Giorgos Cukaladakis, bivši predstavnik kompanije „Collagen Power”, izjavio je 2014. u jednoj popularnoj emisiji na grčkoj televiziji da je „kolagen prirodni anksiolitik. Svi su poludjeli od stresa i anksioznosti. Nezaposlenost pogađa svako domaćinstvo, nema kuće ili porodice u kojoj nisu bar jedan ili dva člana nezaposleni”.
Držeći u rukama bočicu glavnog proizvoda kompanije, napitka „Collagen Pro-Active”, rekao je voditelju da „kolagen doprinosi psihičkom blagostanju”. Cukaladakis više ne radi za kompaniju „Collagen Power”.
Čak je i grčki pop-pjevač Giorgios Sampanis reklamirao isti proizvod koji se u golicavom muzičkom video-spotu iz 2014. za pjesmu „Mono Ex Epafis” (Samo dodirom) pojavljuje u kadru četiri puta.
EOF je obavijestio BIRN da su u junu 2014. dostavili preporuku grčkom Ministarstvu zdravlja da kazni kompaniju „Collagen Power” novčanom kaznom od 35.000 eura zbog reklama koje potrošače dovode u zabludu. Kada smo pitali da li je kazna naplaćena, predstavnik ministarstva je odgovorio da je to bilo u mandatu prethodne vlade i vratio nas u EOF, odakle su nas ponovo uputili na ministarstvo.
Vlasnik kompanije „Collagen Power” Giorgos Trijantafilu odbio je zahtjev za intervju za ovaj članak iako je BIRN dostavio kompaniji detaljna pitanja u vezi s reklamama i kaznom.
Pustošenje
Joanis Baskozos, državni sekretar za javno zdravstvo u grčkom Ministarstvu zdravlja, izjavio je da bi najbolje bilo potpuno zabraniti takve reklame. Ali državi su vezane ruke, rekao je za BIRN.
Baskozos je rekao da je Siriza, koja je sada na vlasti, planirala da zaposli više ljekara, medicinskih sestara i tehničara, i da je čak uspjela donekle uvećati fond za zdravstvo i ponuditi besplatan pristup zdravstvenom sistemu za Grke koji nemaju osiguranje.
Ipak, Vihas iz klinike solidarnosti kaže da je istina da je bilo napretka u pružanju pristupa javnom sistemu zdravstvene zaštite Grcima bez osiguranja, ali zbog dugih lista čekanja i nemaštine u bolnicama, mnogi pacijenti se vraćaju u klinike solidarnosti.
Anksioznost
Umjesto da rizikuju odlaskom u bolnicu, mnogi Grci jednostavno kupuju antibiotike ispod tezge. Prema podacima Evropskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti, Grčka ima najveću vanbolničku potrošnju antibiotika u čitavoj Evropi – 34,1 doza dnevno na hiljadu stanovnika.
Među njenim balkanskim susjedima, Rumunija je na drugom mjestu sa 31,2 doze dnevno, Hrvatska je dvanaesta sa 21,4 doze, Bugarska trinaesta sa 21,3 i Slovenija dvadeset peta sa 14,2 doze.
Niki Likurgija, apotekarka u atinskoj četvrti Likabetus, kaže da joj dolaze pacijenti s karcinomom i „bez konsultacija s ljekarom, traže druge lijekove, pored onih koji su im prepisani”.
– Ne možete zamisliti koliko sirupa i antiinflamatornih lijekova traže kada im padne imuni sistem. Ljute se na mene kad im kažem da im ne mogu dati ono što traže dok ne razgovaraju s ljekarom – rekla je ona.
Sotiris Ciodras, vanredni profesor interne medicine i infektivnih bolesti na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Atini, citirao je izvještaj u kojem se tvrdi da od 40 do 60 posto apoteka prodaje antibiotike i bez recepta.
Ciodras smatra da su, poslije šest godina teške ekonomske krize, anksioznosti i raspadanja javnog zdravstva, Grci spremni da se hvataju i za slamke.
Dimitra Trijantafilu je slobodna novinarka koja se bavi socijalnim, zdravstvenim i rodnim pitanjima. Ovaj članak je nastao u okviru projekta Balkanske stipendije za izvrsnost u novinarstvu, uz podršku Fondacije ERSTE i Fondacija za otvoreno društvo, u saradnji sa Balkanskom istraživačkom mrežom.