Zbog Šarićevih veza sa politikom i biznisom, državne institucije nijesu spriječile njegov klan da milione od kokaina opere u Crnoj Gori, ukazano je iz Istraživačkog centra MANS-a. Oni su u istraživanju detaljno opisali kokainski biznis Darka Šarića, uhapšenog narko-bosa i kako je prao novac u Crnoj Gori.
Iz MANS-a su istakli da se miris njegovog novca osjećao od banaka, preko lokalnih samouprava, pa sve do Vlade. Zato ne čudi, kako su naveli, što policija i tužilaštvo nikada nijesu ispitali porijeklo ogromne imovine koju su članovi tog klana stekli u Crnoj Gori, i što istrage protiv pomagača u institucijama nikada nijesu otvorene.
U Boki kotorskoj nalazi se Luka Risan, a njen dugogodišnji vlasnik bio je Dragan Dudić, zvani Fric, bliski saradnik Darka Šarića. Sve je počelo 2000. godine, navodi MANS, kada je Morsko dobro izdalo Luku Risan Dudićevom „Bastion komercu”. Godinu kasnije, Dudić dobija kredit za rekonstrukciju luke od Fonda za razvoj i ona ubrzo počinje da radi.
Posao cvjeta, ukazuju iz MANS-a, i u luku dolaze brodovi iz Grčke koji isključivo donose cement za kotorsku kompaniju „Interdepo”, koja kasnije postaje vlasništvo Dudića. Brodovi koji su dolazili u Dudićevu luku imali su čudne puteve koji izazivaju ozbiljne sumnje.
Početkom 2005. godine u luku uplovljava brod „Godfader” pod zastavom Sjeverne Koreje sa 1.110 tona riže iz Južne Amerike. Riža je ukrcana na „Godfader” u državi Surinam. Odatle je brod prvo pristao u špansku luku Ceuta, iz koje zatim dolazi u Risan. „Godfader” mijenja ime u Perast, ali zadržava sjevernokorejsku zastavu. U toku 2005. godine taj brod je dolazi u Risan još šest puta, svaki put dovozeći cement za istu firmu iz grčke luke Volos.
U Dudićevu luku više puta dolazi i brod „Risan”, takođe pod zastavom Sjeverne Koreje. I taj brod dovozi cement iz grčke luke Volos za „Interdepo”.
Krajem 2005. godine, kako je utvrdio MANS, uz šemu koju objavljuju, taj brod za kompaniju „Interdepo” dovozi pošiljku cementa iz Dominikanske Republike. Brod prvo uplovljava u špansku luku Ceuta, u koju je dolazio i „Godfater” kad je dovozio rižu iz Latinske Amerike, pa tek onda dolazi u Risan.
Po dolasku u luku na taj brod upadaju specijalci crnogorske policije, jer su navodno imali dojavu da je na brodu droga. Policija se nikada nije zvanično izjasnila o rezultatima potrage, a ni Dudić koji je prethodno obećao da će se oglasiti nakon što, kako je rekao, policija „obavi svoj posao”.
Nakon tog pretresa, prema zvaničnim podacima, ovaj brod u Dudićevu luku ponovo dolazi početkom 2006. i krajem 2007. godine, i to oba puta bez tereta. Dokumenta do kojih je došao Istraživački centar MANS-a pokazuju da je brod „Risan”, registrovan u sjevernokorejskoj luci Vonsan, bio u vlasništvu „Bastion komerca”, kompanije Dragana Dudića Frica. Prije „Bastion komerca” vlasnik broda bila je kompanija iz Paname, „Transatlantik marin”.
MANS je otkrio da su direktori te panamske firme bili Smiljan Samardžić, prijatelj i poslovni saradnik Dudića, i njegova supruga. „Risan” je kasnije prodat kompaniji iz Sirije, čiji vlasnici su ostali nepoznati. Prema pisanju medija, i brod „Perast” je zakupila jedna od Dudićevih kompanija, „Bastion šiping”, od nepoznate firme iz Paname. Više očevidaca je MANS-u potvrdilo da je remont tog broda rađen u tivatskom Arsenalu. Međutim, nijedan međunarodni registar ne sadrži podatke o vlasnicima broda sve do 2006. godine, kada je prodat kompaniji iz Libana. Pored Grčke, Crne Gore, Surinama i Dominikanske Republike, Fricovi brodovi plovili su u Hrvatsku, Sloveniju, Albaniju, Italiju, Španiju, Holandiju, Francusku, Veliku Britaniju i Švedsku.
Istraživački centar MANS-a došao je do podataka da je Dudić preko kompanije „Bastion komerc” naručio izgradnju još dva teretna broda u brodogradilištu u Šangaju, koji je trebalo da budu završeni 2011. godine, odnosno 2012. Posao nije realizovan jer je Dudić ubijen 2010. godine u Kotoru. Nekoliko mjeseci ranije, srpsko tužilaštvo je proširilo istragu i na Dudića koga opisuju kao jednog od kreatora kriminalne organizacije koja je nabavljala kokain iz Južne Amerike, transportovala ga prekookeanskim brodovima i prodavala u Evropi.
Podaci srpskog tužilaštva za organizovani kriminal govore da je upravo Dudić obezbijedio finansijska sredstva i logistiku za organizaciju transporta preko dvije tone kokaina koji je zaplijenjen u Urugvaju u oktobru 2009. godine.
Sredinom 2009. godine, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović pomilovao je Dudića kada je bio osuđen na zatvorsku kaznu zbog prebijanja sugrađanina. Takvu odluku Vujanović je donio nakon pozitivnog mišljenja tadašnjeg ministra pravde Miraša Radovića, a suprotno stavu crnogorskog Vrhovnog državnog tužilaštva koje je smatralo da molbi za pomilovanje ne treba udovoljiti.
MANS navodi da poznanstvo predsjednika države i osumnjičenog za prekookeanski šverc kokaina seže još iz 2001. godine kada je Vujanović, kao tadašnji premijer, svečano otvorio Dudićevu luku. Nekoliko godina kasnije upitan da li su ga bezbjednosne službe obavijestile da je ovaj Kotoranin pripadnik kriminalnog klana, Vujanović je odgovorio odrečno.
U stvaranju poslovne imperije u Crnoj Gori, pored Vujanovića, Dudić je imao i podršku tadašnje Vlade i rukovodstva Opštine Kotor. Njegova imovina je, kako ukazuju iz MANS-a, pored luke Risan obuhvatala dvije diskoteke, brojne vrijedne poslovne prostore i zemljište. U istom periodu kada je zakupio luku, Dudić je preko firme „Sekondo porto”, registrovane na njegovu suprugu, za 54.000 njemačkih maraka kupio zgradu u kojoj je kasnije napravio diskoteku.
Za samo nekoliko godina vrijednost tog objekta dostigla je milionski iznos, a Dudiću je poslužio kao hipoteka za uzimanje brojnih kredita kojima je širio posao. Tako u toku 2008. godine Fric podiže preko 12 miliona eura kredita preko firme „Sekondo porto”.
Za vraćanje pet miliona eura garantuju njegove druge firme, „Bastion komerc”, „Trekom” i „Interdepo”. Drugi kredit od 7,7 miliona eura „Sekondo porto” uzima na osnovu garancija, kako u imovini kompanije, tako i u nekretninama koje su u ličnoj svojini Dudića. Taj kredit dobija za kupovinu kotorske Citadele u kojoj se nalazi današnja diskoteka Maksimus. Da bi to bilo moguće, navodi MANS, trebalo je steći pravo zakupa nad prostorom Maksimusa i više drugih ekskluzivnih poslovnih prostora u kotorskom starom gradu. Zato Dudić kupuje firmu „Trekom” od Radoljuba Radulovića, koji se smatra jednim od vođa Šarićevog kartela.
U međuvremenu, ocjenjuju u MANS-u, kartelu pristiže novac od šverca narkotika, pa treba naći način da se milioni legalizuju.
M.V.
Prva banka kršila zakon zbog Šarića
Šarićeva grupa je plasirala novac u legalne tokove i preko banke Aca Đukanovića, brata bivšeg premijera Crne Gore Mila Đukanovića, i to baš u periodu kada je Prva banka bila u najvećoj finansijskoj krizi, ukazuju podaci koje je objavio MANS.
– Da je Darko Šarić uživao poseban tretman u banci braće Đukanović pokazuje i izvještaj Centralne banke Crne Gore o kontroli poslovanja Prve banke do kojeg je došla Regionalna mreža istraživačkih novinara – OCCRP, a u kome se navodi da je ta banka u poslovanju sa Šarićem kršila Zakon o sprečavanju pranja novca, ali i sopstvena pravila i dobru bankarsku praksu. Kompanije „Lafino trejd LLC” iz američke savezne države Delaver i „Kamarila korporejšen” sa Sejšelskih ostrva, koje su kontrolisali braća Šarić, imale su značajne transakcije u Prvoj banci. „Lafino trejd” se pominje i u srpskoj optužnici kao kompanija preko koje je Šarić plasirao novac od kokaina u Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Ta firma u maju 2008. godine deponuje šest miliona eura na račun u Prvoj banci i time postaje jedan od većih depozitora u vrijeme kada je banka bila u krizi – navode iz MANS-a.
Kontrola Centralne banke pokazuje da je „Lafino” bio među deset najvećih po obimu prometa u banci.
– Dok je drugim deponentima plaćana kamata od pet do osam odsto, firma „Lafino” dobija samo 1,5 odsto. Jedini depozitor sa tako malom kamatnom stopom bio je vlasnik banke Aco Đukanović. Podrška je, očito, bila obostrana, jer se mlađi Šarić sumnjiči da je preko računa kompanije „Kamarila korporejšen” u Prvoj banci oprao 7,4 miliona eura. Njegovo suđenje je otkrilo da Prva banka nikada nije prijavila Agenciji za sprečavanje pranja novca nijednu sumnjivu transakciju ofšor kompanija braće Šarić, što je u svom svjedočenju potvrdio tadašnji direktor Predrag Mitrović – ocijenili su u MANS-u.
Greške u korist Šarića i saradnika
Crnogorske institucije, kako ukazuje MANS, bile su istrajne u pravljenju grešaka u korist Šarića i njegovih saradnika koji su pobjegli iz zemlje nakon raspisivanja optužnica.
Još trojica njegovih saradnika izbjegla su hapšenja u Crnoj Gori – Goran Soković, Dejan Šekularac i Draško Vuković. Prvo su Soković i Šekularac na kratko lišeni slobode, početkom februara 2010. godine, ali specijalni tužilac Đurđina Nina Ivanović obavještava sud da ne postoji zakonski osnov da se protiv njih pokrene krivični postupak u Crnoj Gori, pošto tužilaštvu nijesu dostavljeni dokazi iz Srbije.
Agencija za nacionalnu bezbjednost i Ministarstvo unutrašnjih poslova, podsjeća MANS, nijesu vidjeli Šarića kao prepreku nacionalnoj bezbjednosti, pa su se obavezali da će mu dati crnogorsko državljanstvo mjesec nakon pokretanja akcije „Balkanski ratnik” i zaplene kokaina.
Dokument obavještajne službe pokazuje da su braća Šarić u evidenciji ANB-a bila tretirana kao bezbjednosno interesantne osobe još od 2006. godine.